Nekad je dobro zastati, prepustiti se i živjeti u oblacima. Sam pogled na nebo umiruje, a dostupan je svima. Koliko ljudi vole na trenutak prekinuti sve što rade samo da bi bacili pogled na nebo, svjedoče poplave fotografija na društvenim mrežama svaki put kad nas nebo počasti ružičastim tonovima pri zalasku sunca ili pufastim tmurnim vaticama prije kiše.
A evo i jedne poslastice koju nebo pruža rijetkima. Možda ste baš imali prilike ugledati ga, pogotovo ako živite negdje u blizini planina.
Nisu mali zeleni, već mali bijeli
Službeno ime im je lentikularni ili lećasti oblaci. Radi se o naizgled nepomičnim oblacima koji se formiraju poput šećerne vate, na nevidljivoj okomitoj niti.
Često se javljaju iznad planina ili bilo kakvih većih prepreka na površini zemlje, kada se zrak pri sudaru sa stijenama za jakog vjetra uspinje i pritom hladi. Ako je vlažan, dolazi do kondenzacije i toplinske inverzije pri čemu se stvara oblak. Taj zrak istisnut će već postojeći zrak na vrhovima koji se potom spušta i u toj međuigri nastaje ovako nadrealan oblak. Oni se mogu nastaviti i nakon što prođu planinu koja ih „razbuca“ u valove.
Događa se da se ovakve formacije oblikuju čak i na manjim visinama, na preprekama koje je postavio čovjek – primjerice, iznad visokih zgrada.
Ovi nesvakidašnji oblaci mnoge podsjećaju na svemirske brodove, leteće tanjure i ostale prizore iz filmova o vanzemaljcima. No, naravno da ih se ne treba plašiti ili još gore – pomišljati da su naznaka neke katastrofe (a bilo je i takvih vjerovanja).
Jedino što ih čini „opasnima“ jest to što su stvaraju nestabilne uvjete i turbulencije za letove avionom. S druge strane, odličan je za letenje zrakoplovnim jedrilicama jer ih nosi na velike visine i udaljenosti – zgodna su pomoć pri obaranju rekorda.
Stoga, kada ih ugledate, radije uživajte u činjenici da ste upravo svjedočili ne tako čestom prirodnom fenomenu.