Karaage ili pržena piletina u Japanu ima sličan status kao sarma kod nas ili pak burek kod susjeda. Ti sočni, a hrskavi zalogaji piletine u Zemlji Izlazećeg Sunca mogu se pronaći u domovima diljem zemlje, bento kutijama za ručak, uličnim štandovima, restoranima ili zalogajnicama.
Ta poslastica toliko je popularna da svake godine stotine tisuća ljudi bira najbolju karaage piletinu u zemlji. Iako bi bilo očekivano da na natjecanju pobjeđuju velike metropole poput Tokija, Kyota i Osake, pobjednici stižu iz Nakatsua, maloga grada koji se nalazi u prefekturi Oita na otoku Kyushu. Majstori piletine iz Nakatsua obično osvajaju najviše nagrada.
Karaage Grand Prix godišnje je natjecanje u Japanu čiji se pobjednik može pohvaliti da ima najhrskaviju, najsočniju i najukusniju prženu piletinu, a otprilike tisuću malih restorana i kioska diljem zemlje prijavljuje se za taj važan događaj. U Nakatsuu je pobjeda stvar prestiža i ponosa, upravo zbog toga što kuhari dolaze iz tako malenog mjesta koje slovi kao prijestolnica karaage piletine. Na svakom natjecanju stotine godina kulinarske povijesti ondje je na kocki.
Hrana i piće
Nedjeljni klasik: Francuski recept za piletinu s povrćem na lešo
Karaage (č. karage) jest tehnika prženja namirnica lagano posutih brašnom – iako se može odnositi na ribu ili povrće, najčešće se misli na piletinu. Koristi se otkošteni pileći zabatak, ali posluže i prsa te krilca. Meso se uvalja u lagano tijesto, najčešće od krumpirova škroba, a prije toga marinira se u mješavini sojina umaka, sakea, đumbira, soli, češnjaka i drugih tajnih sastojaka zaslužnih za eksploziju okusa u ustima. Sake, tradicionalno japansko rižino vino, može se zamijeniti mirinom ili sherryjem.
Ponekad se dodaje i sezamovo ulje, bjelanjak ili umak od kamenica (oyster sauce). Neki kuhari za karaage koriste mješavinu rižina brašna i krumpirova škroba ili samo krumpirov škrob, ali u Europi se ponekad i zamijeni običnim brašnom. Pečena piletina koju možete kušati ako vas put odvede u Nakatsu razlikuje se od bilo koje druge i smatra se hranom za dušu tog japanskoga grada.
Podrijetlo karaagea ide do 16. stoljeća, kada su portugalski misionari stigli na japanske obale otoka Kyushu i domaćima prenijeli svoje tehnike prženja mesa. Japanci su polako počeli usvajati zapadnjačke tehnike, pa se rodila i tempura, ali u ono vrijeme uglavnom se pržila riba, a ne meso. Nakon velike gladi početkom 18. stoljeća i nestašice riže počelo se uzgajati više peradi, prvenstveno radi jaja, ali ubrzo i radi mesa.
Krajem stoljeća novi japanski car drastično je reformirao društvo u segmentima industrijalizacije, vojne tehnologije, pa čak i prehrane stanovnika. Car Meiji otvorio je granice zemlje i dopustio da se u Japanu udomaći više kulinarskih utjecaja izvana, a to je značilo i više mesa na stolovima. No tek nakon Drugog svjetskog rata pržena piletina, a posebno karaage, postala je sve popularnija.
Iz SAD-a se uvozila pšenica, što je dovelo do više jela na bazi rezanaca (poput ramena), kao i pilića, koji su se brže i lakše uzgajali od krava ili svinja. Otok Kyushu ubrzo je postao poznato peradarsko središte (danas više od polovice svih uzgojenih pilića dolazi s Kyushua) i nove kulinarske metode uzele su maha i pomogle prehraniti gladnu zemlju.
Danas kuhari u Nakatsuu imaju konkurenciju između gotovo 50 mjesta na kojima se može pojesti odličan karaage. Svaki od njih ima tajni sastojak koji izdvaja njihovu piletinu od ostalih. Poželite li sami napraviti karaage piletinu, recept potražite ovdje.
Odobrili bi i Britanci: Veganske okruglice s pire-krumpirom i graškom prelivene sočnim umakom
