Sve češće i češće čitamo o novim zabranama vezanim uz pušenje. U nekim zemljama pušenje više nije dostupno ni na samoj cesti, već za to postoje posebni punktovi. Ok, svi se možemo složiti kako pušenje nije zdravo, nije dobro, truješ sebe, ali i druge… A s druge strane, nije ni da su brojni objekti koji poslužuju brzu hranu zdravi, pa mi se čini da se isti ne zatvaraju – već otvaraju.
Bilo kako bilo, iako nisam pušač i ne uživam u dimu cigareta, na nekim mjestima ne bih zabranjivao pušenje. Jedno od njih su kafići. Pa iako mi je ljepše ući u kafić i izaći iz njega bez da mi roba smrdi na cigarete, u kafiće se ljudi idu opustiti i uživati. Zato, ne vidim problem da kafići i dalje ostanu svojevrsne oaze, jer tu u njih stvarno nitko ne tjera da ideš…
Dimilo se na sve strane
No, nekad nije bilo tako, i pušenje je bilo sveprisutno. Sjećam se da sam o tome gdje se sve nekad pušilo najviše saznao 2013., kad sam pogledao sjajnu izložbu „Kultura pušenja: od tabua do tabua“ u zagrebačkoj Gliptoteci. Sjećam se da je na samoj izložbi prikazano dosta umjetničkih djela na kojima akteri puše, a u sjećanju mi je ostao i dio gdje su poznati Hrvati umjesto s cigaretom prikazani s nečim drugim – pa tako umjesto cigarete Tin Ujević uz vino koje ga čeka na stolu drži balon.
Ta izložba mi je dala misliti, pa sam i sam istražio neke stvari, te saznao da se nekad normalno pušilo primjerice u avionima i u kinu. A sjetio sam se i kako su se početkom devedesetih normalno reklamirale cigarete na televiziji, novinama i drugdje. Uostalom, sjetimo se i Marlboro Mana, koji je bez cigarete posve nezamisliv…
Kako sam nekoć bio lud za sportom i gledao doslovno sve, prvi put se sjećam nekakvih ograničenja vezanih za cigarete u Formuli 1, krajem devedesetih. U nekim zemljama je reklamiranje duhanskih proizvoda postajalo zabranjeno, pa su tako Hakkinen i Coulthard vozeći legendarne McLaren Mercedese, na spojleru umjesto natpisa „West“ imali svoja imena – Mika i David.
Najviše "popušio" u Jazinama
A kad smo već kod sporta, vjerojatno sam najviše duhanskog dima upio na košarkaškim utakmicama KK Zadra, krajem devedesetih godina 20. stoljeća. Naime, posebno na utakmicama protiv Cibone, legendarna dvorana Jazine dva sata prije početka bila je puna. Ako znate da bi se unutra doslovno natiskalo par tisuća ljudi koji bi onda bili poput sardina, a da ih je bome i barem četvrtina pušila, onda znate na što je ličila dvorana. Igralo se doslovno u dimu, te bih doma dolazio zadimljen kao da sam 10 sati proveo u najgoroj birtiji.
A danas? Danas u dvorani nitko ni ne pomišlja zapaliti i iskreno, bolje da je tako. Ali ne puši se baš više ni na stadionu, jer kad sam svojedobno gledao Hrvatska – Nigerija u Kalinjingradu na SP 2018. – cigarete se nisu smjele pušiti, a vjerujem da je tako i na stadionima diljem starog kontinenta.
U svakom slučaju, danas je pušenje postalo nepoželjno i sve je manje javnih mjesta gdje je ono moguće. I sve to u samo 30 – ak godina, jer nekad nisi mogao ući u kancelariju, a da te ne preplavi nalet dima.
Proklijani luk i češnjak: Jesu li štetni za zdravlje ili sigurni za jelo?
