Češnjak se smatra prirodnim antibiotikom te čuvarom imuniteta, a osim toga ima i čitav niz blagotvornih djelovanja na organizam. No što s njime učiniti ako proklija? Trebamo li ga baciti ili upotrijebiti? Dok proklijani krumpir ukazuje na veću količinu solanina, štetnog alkaloidnog spoja koji služi kao prirodni pesticid, a koji je prisutan u povećanoj koncentraciji u zelenom, oštećenom ili proklijanom krumpiru, češnjak se ipak razlikuje.
Toksične klice krumpira mogu izazvati probavne tegobe ili glavobolju, stoga ih svakako treba odrezati, no s češnjakom nema straha. Jedna od studija sugerira da je proklijani češnjak zdraviji od običnog jer sadrži više antioksidansa. Češnjak klija zbog starosti, ali baš kao i luk, zbog nepravilnog čuvanja i velike količine vlage.
Glavice luka i češnjaka koje kupujemo u trgovini nerijetko provedu dosta vremena u skladištu ili na policama prije nego što ih odnesemo kući. Dobra vijest je da su izdanci sigurni za jelo, ali mogu imati gorak okus. Gorkasta nota neće toliko doći do izražaja u kuhanim ili pečenim jelima, ali jedete li ga sirovog, moglo bi vam zasmetati.
Ne želite li ih pojesti, izdanke možete i zasaditi pa uzgojiti nove glavice. Kako ne bi proklijali, čuvajte luk i češnjak na tamnom i hladnom mjestu s dobrom cirkulacijom zraka. Dobro je znati da nakon što proklijaju, luk i češnjak će brzo početi trunuti. Nikako ih nemojte spremiti na isto mjesto kao i jabuke, kruške, marelice, breskve, šljive, banane, kivi ili mango jer to voće ispušta etilen, plin koji ubrzava sazrijevanje.