Latvijci ne kriju svoju introvertiranost. Štoviše, prije koju godinu zamijećena je i kampanja #iamintrovert u okviru književnosti, kako bi se obilježila latvijska rezerviranost u društvu - kao i nasmijalo na vlastiti račun. Kampanju je osmislila Anete Konste, latvijska književnica, uz riječi da uopće nije riječ o pretjerivanju jer su u stvarnosti njezini sunarodnjaci još i zatvoreniji nego što ih prikazuje.

Latvijska rezerviranost, u odnosu na primjerice europski jug, može se osjetiti čim prijeđete granice baltičke države. U šetnji Rigom lako je razlikovati domaće od turista. Dok stranci veselo brbljaju i mašu rukama, Latvijci razgovaraju mirno, s dovoljno prostora među sobom, a u javnom prijevozu glasno komentiranje najčešće se čuje na stranom jeziku. No zašto je većina Latvijaca (barem u početku) na distanci?

Jednoznačnog odgovora nema, ali studije pokazuju vezu između kreativnosti i sklonosti samoći. Anete Konste smatra da je introvertiranost izraženija kod pisaca, umjetnika i arhitekata, a Latvija ima jedan od najvećih udjela na kreativnom tržištu rada u Europskoj uniji - kreativnost je važan segment latvijskog identiteta.

Ipak ne treba generalizirati jer s generacijskim razlikama, kao i manjinama različitih stupnjeva jezične i kulturne integracije nije moguće govoriti o jednoj jedinstvenoj, sveobuhvatnoj kulturnoj osobini – ali određene karakteristike društva itekako postoje.

O prepoznatljivim navikama u Latviji govori i Philip Birzulis, turistički vodič koji se preselio u Rigu.

„Mnogi Latvijci prelaze na drugu stranu ceste kada vide da im netko ide ususret otprilike na 5-10 metara udaljenosti“, kaže. Osim toga, ne smiješe se iz kurtoazije. Vole osamu i promišljanje u tišini. Čak i latvijski festival pjesme i plesa, masovna proslava koja okuplja više od 10 tisuća umjetnika iz cijele zemlje, pokazuje znakove zatvorenosti u sebe jer se održava samo svakih pet godina. Birzulis je u šali sugerirao da bi češća okupljanja suviše umorila natjecatelje i publiku te kako je takva vrsta zajedništva češće iznimka, a ne pravilo u latvijskoj kulturi.

Justīne Vernera, prevoditeljica i novinarka sa sjeveroistoka Latvije, objašnjava kako tišina tijekom razgovora ondje nije stvar nezainteresiranosti ili arogancije, nego prostor koji ljudi imaju pravo uzeti za razmišljanje.

Da je u zgradama vrlo latvijski pričekati da susjed napusti predvorje, a tek onda proći kako bi se izbjeglo neugodno ili nepotrebno pozdravljanje, potvrđuje Anete Konste.

No introvertiranost nikako ne znači manjak empatije, ljubavi ili želje za pomaganjem. Osim toga, Latvijci nisu jedini koji cijene osobni prostor. Čak i u većoj mjeri čine Šveđani, a i Finci su izrazito rezervirani. U zemljama s malom gustoćom naseljenosti, gdje ima „dovoljno prostora za sve“, držanje drugih na distanci česta je pojava.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju