Danas dok se mašta o putovanju u svemir, a neki milijarderi poput Richarda Bransona ne mogu dočekati let u nebeska prostranstva, valja napomenuti kako su neki sisavci već davnih dana, prije ostalih ljudi, vidjeli svemir izbliza. Naravno, riječ je o životinjama, a ovo je mala povijest njihova leta u svemir!
Priča je započela davne 1948., kad je prvi putnik u svemir postao majmun iz vrste makakija, imena Albert I. Njegova kapsula vinula se 60 – ak kilometara, no valja reći kako dobri stari Albert nije tehnički bio u svemiru, nije se vratio, a dobre su šanse da jadan nije preživio niti lansiranje. Dogodine, u svemir se zaputio novi majmun, Albert II. (kako maštovito ime) koji je preletio 133 kilometra, ali na nesreću, ni on se nije vratio.
Godine 1950., u svemir se zaputio miš, vinuo se 140 kilometara, ali baš kao ni spomenuti majmuni, nije našao put do kuće. Miševi su 50 – ih relativno često slani, no tek je 1960. godine, na jednoj svemirskoj misiji, uspješno zabilježen povratak njih 42.
Nakon majmuna i miševa na red su došli i psi. Sovjeti su 1951. poslali u svemir Tsygama i Dezika koji su dosegli svemir, ali ne i orbitu te su se sretno vratili. Nažalost, drugo lansiranje u svemir, Dezik nije preživio. Kad smo kod najboljeg čovjekovog prijatelja, nemoguće je ne spomenuti vjerojatno najpoznatiju životinju u svemiru ikad – kujicu Lajku. Ona se 1957. vinula sve do orbite i ušla u povijest, ali nažalost, svemirsku avanturu nije preživjela.
Dvije godine poslije, konačno je došlo vrijeme za preživljavanje majmuna, te su se sa izleta u bespuća svemira vratili Able i Baker. Godinu poslije, Sovjeti su opet poslali pse, Belku i Strelku, koje su ponovile Lajkin uspjeh, ali za razliku od nje, sretno su stigle doma.
U međuvremenu, svemirski putnici postali su i žabe, pauci, mačke, svinje, a kako je korona zatvorila sve, tko zna, možda se uskoro i ljudi okrenu više svemirskom turizmu.
