Galerija
Tada započinje tradicija koju Pokladna udruga "Dedi" sa svojim kapetanom Ivanom Rastom neumorno njeguje kako bi od zaborava sačuvala običaj svoga kraja – i pritom donose veselje, smijeh i pjesmu na svakom koraku.
"U Donjem Kosinju pokladni se utorak obilježava na poseban način: vlast preuzmu dedi pa zvonjavom tjeraju svo zlo koje je mještane snašlo u protekloj godini. Okupe muški svijet iz sela na čelu s kapetanom, a među njima je obvezno i pokoja frajla kao predstavnica nježnijeg spola. Uz pjesmu i galamu obilaze kuće, a domaćini ih s nestrpljenjem iščekuju. Kad otjeraju zlo i spale glavnog krivca, KUD-ovi zabavljaju mještane i goste. Pokladna udruga „Dedi” Donji Kosinj djeluje od 2005. godine nastojeći otkinuti od zaborava običaj stariji od 150 godina“, ispričala nam je Hana Klain, zaljubljenica u lički kraj s kojom smo krenuli na uzbudljivo putovanje.
No tek kad smo izišli iz autobusa i na vlastite oči vidjeli konje, kola i povorku muškaraca u tradicionalnim nošnjama, shvatili smo o čemu je riječ. Od Kosinjskog mosta niz rijeku Liku zaorilo se 'ko ti konje 'rani uz harmoniku i zvona koja bi zazvečala svaki put kad bi dedi zamahnuli kukovima. Korak po korak, uz vijorenje zastave i s kolcima u rukama, povorka je povela i našu malu skupinu. Očarani, natakli smo ličke kape i pridružili se bećarcu.
Tako to biva u Donjem Kosinju dan uoči Pepelnice, kad se dedi obilazeći selo opraštaju od zime i upućuju dobrodošlicu suncu. U svakoj kući drugi član započinje pjesmu. Posebno za taj događaj navrate i oni koji su veći dio godine u Rijeci ili Otočcu, kako bi im otvorili vrata svoga doma i srca. Domaćini za bučnu povorku brižno pripreme povitice, uštipke, krafne – i nezaobilaznu ličku rakiju.
Kroz druženje, pjesmu i smijeh Donji Kosinj tako se svake godine oprašta od svega lošeg što ga je zadesilo u minuloj godini. Sve zloće i nedaće se otope kroz toplinu zajedništva. Pritom se zna dogoditi i da ti čvrsti Ličani puste koju suzu od ganuća. Osobito kad stignu do svoje kuće pa moraju pred svojima povesti pjesmu – a kad ih stegne u grlu od emocija, glas prepuste drugima. Od sedam ujutro do sedam navečer dedi obiđu i do 90 kuća, a nakon toga se fešta uz kolače i omiljenu ličku rotaciju na ražnju.
"Takvi smo - kakvi smo. Iskreni smo i ne glumimo. Kad dođeš u svoju kuću, emocije navru i srce drukčije zapjeva. U drugima pjevamo i nazdravljamo, ali u vlastitoj kući oči zasuze“, povjeravaju nam se dedi.
Zateknete li se u Donjem Kosinju dan uoči Pepelnice, ne čudite se ugledate li kojeg mještanina kako pokušava pobjeći dedima. Oni će ga vješto uhvatiti i staviti na drvene kolce pa uz pjesmu vratiti u društvo.
Takav običaj jedan je od začina koji će živjeti sve dok je predivne Kosinjske doline – nadamo se što dulje – jer je u planu potapanje zbog kojeg bi sela i njihova tradicija mogli zauvijek nestati na dnu velikog hidroakumulacijskog jezera – o tome više pročitajte ovdje.
Svjetlucava špilja u Lici: Nestvarno lijep podzemni svijet koji fascinira - i liječi
