Galerija
To utočište od vrelog ljetnog sunca fino hladi sa svojih osam stupnjeva pa odlučite li je posjetiti obavezno ponesite duge rukave. A trebat će vam i dobre cipele ili tenisice jer neki dijelovi znaju biti skliski. I zrak je u Samogradu drukčiji nego vani. Čišći je i diše se punim plućima, a jedan od razloga za to su minerali koji stvaraju efekt slane sobe.
"Toliko je dobar da bi ga trebalo izvoziti“, našalili smo se – a genijalna ekipa iz Pećinskog parka Grabovača ima i za to rješenje: minijaturne bočice sa špiljskim, stoposto prirodnim zrakom. Mi smo dobili zimsku berbu jer odležavanje pod čepom zraku ne smeta, a oni koji nisu dobro čitali etikete na prvi mah su pomislili da se radi o slavnoj ličkoj rakijici.
Špiljski zrak "za van"
Taj tekući lijek za sve bolesti, uključujući i strah od skučenih prostora vam u Samogradu neće trebati za ohrabrenje. U našoj veseloj grupi posjetitelja bilo je i klaustrofobičnih koji su junački i poprilično lepršavo ispenjali na stotine isklesanih stepenica, pa čak i (svojevoljno) ostali nakon svih.
U osobnoj iskaznici Samogradu piše da je visok čak 30 metara, što ne možete zamisliti dok unutra ne uđete i zagledate se u strop pa se i naježite od strahopoštovanja. Malo je reći da je prostran, na nekim dijelovima bi se metar razvukao i više od 25 metara u širinu. Piše i da je dugačak 345,8 metara, a točan broj stepenica koje su se marljivo klesale prije stotinjak godina je 474.
I sami ulaz u špilju je spektakl – silazi se u ponikvu, a potom lunja dvoranama koje imenima odaju počast značajnim ličnostima ovog kraja. Kako prirodoslovac Dragutin Hirc navodi, ondje stoji Frasova dvorana u čast školskog nadzornika Karlovačke krajine – Frasa, koji je Samograd opisivao 1850. godine, zatim Perušića dvorana, u čast plemićkoj obitelji Perušić, prvim gospodarima Perušića te Karlovića dvorana, u čast bana Ivana Karlovića koji je Liku i Krbavu branio od Turaka. Tu je i Kukuljevića dvorana, u čast Ivana Kukuljevića Sakcinskog, povjesničara koji je dao antropološki istraživati Samograd.
Sam stvoren, sam sagrađen
A kad je riječ o nazivu špilje, vjerojatno pogađate da ime duguje načinu na koji je nastala: sam-stvoren, sam sagrađen – Samograd. A nastala je urušavanjem kada su se pomicale tektonske ploče. Kako nam je došapnuo vodič Mario, straha od (laganijih) potresa nema. Bio je ondje kad se zatreslo tlo, ali niti on, niti itko u grupi nije pomislio da ima razloga za brigu. Osjetio se tek valić, kao kada automobilom prelazimo preko hupsera. Tek kada su izašli, čuli su da su seizmografi imali što bilježiti.
Ono zbog čega je Samograd poseban je osjećaj da niste na nekom turističkom mjestu s gomilom reflektora pa lako možete zamisliti da ste navukli cipele speleologa i diviti se raskoši špiljskog nakita, stalagmitima i stalaktitima pa i zamišljati lica i likove u stijenama katedrale koju je izgradila priroda. Čuvari te prirodne baštine pobrinuli su se postavljanjem hladne rasvjete koja minimalno utječe na mikroklimatske uvjete. Održao se u Samogradu nekoć i pokoji koncert koji je privukao brojne posjetitelje. Neki su u ekstazi i upisali svoje inicijale u stijene (ima nas svakakvih) pa kako se prošlost ne bi ponavljala Samograd je okrenuo novi list i u budućnosti će biti samozatajniji.
Na tome su mu zahvalni i njegovi stanovnici – šišmiši. Priča se da je ondje nekoć plivala i čovječja ribica. Možda je u Samogradu živjela kada i ljudi – pronađeni su ondje ostaci keramičkih posuda i ljudske kosti (12. - 1. stoljeća prije Krista).
Ušminkali su je za bana
Špilja Samograd fascinira i privlači od najranijih dana. Potpisi austrijskih časnika iz 1835., pronađeni u špilji, svjedoče o dugoj tradiciji razgledavanja. Još 1886. godine je u Perušiću osnovan Odbor za uređenje Samogradske pećine te je ona 1890. godine prvi put osvijetljena. Putevi i stube u špilji uređivani su krajem 19. stoljeća, a posebno su pripremljeni za posjet bana Khuena Hédervárya Lici. Prvi nacrt Samograda izrađen je 1911., i bio je to prvi nacrt turistički uređene špilje u Hrvatskoj.
Odvede li vas put do Samograda, znajte da je u cijenu klasične ulaznice od 14 eura za odrasle uključena i pratnja vodiča koji će vas odvesti do špilje Samograd, pričati vam o njenom nastanku i povijesti, povijesti mjesta Perušić i Javne ustanove te odgovarati na pitanja koja vas zanimaju. Djeca, planinari, umirovljenici i studenti imaju popust pa bacite oko na cjenik.
Mi smo se divili, uživali i nasmijali dogodovštinama – poput one kada je grupica Indijaca pitala jesu li dijamanti to što sjaji, a vjerujemo da ćete se i vi dobro zabaviti te ponešto naučiti. Obilazak špilje traje okvirno sat vremena te se odvija prema rasporedu koji provjerite ovdje.
U zagrljaju rakije, pola i mekih uštipaka: Lička kušaonica koja 100 godina čuva obiteljsku tradiciju
