Galerija
Lutajući Likom možete se uvjeriti u istinitost tvrdnje da nisu svi koji lutaju izgubljeni. Na svakom koraku vidjet ćete kakvu prirodnu ljepotu, komadić noćnog neba u koje se vrijedi zagledati ili otkrivati običaje kroz uspomene domaćina. Ako su vam rekli da su Ličani tvrdi i nepovjerljivi, nemojte im ništa vjerovati. Mi smo se, lutajući okolicom Perušića, više puta uvjerili u suprotno, nerijetko uz čašu domaćeg soka, rakije ili likera od bilja i voća što ondje raste.
Tajne Kosinjskog mosta
Kamenog diva koji se smjestio između Gornjeg i Donjeg Kosinja pronaći ćete na dvadeset minuta vožnje od Perušića. U osobnoj iskaznici mosta stajalo bi da je dugačak 70 metara i širok 5,5 metara te da ga je projektirao inženjer Milivoj Frković u prvoj polovici 20. stoljeća.
Sam pogled na lukove koji se u rijeci Lici naizgled spajaju u prstenove hipnotizira. U zlatni sat kada se Sunce počinje opraštati i ustupati mjesto Mjesecu nastaje čarolija.
Na internetskoj stranici kosinj.com možete doznati da je most građen starohrvatskom tehnikom mostogradnje uklinjavanja kamena, s valjkastim prorezima koji prilikom čestih poplava olakšavaju protok vode. Upravo ti otvori u lukovima rasterećuju vodene valove prilikom poplava, koje ondje nisu rijetkost. Nemilosrdne bujice koje bi podivljale u proljeće i jesen nanosile su štetu starom drvenom mostu, prethodniku današnjeg kamenog diva koji je osvanuo 1936. godine.
"Most se sastoji od 3 polukružna svoda, koja počivaju na 2 stupa i 2 upornjaka, a svaki ima 18 metara svijetlog otvora. Gradnja je izvedena od teškoga kamenja, koje se vadilo i tesalo blizu mosta. Beton je upotrijebljen samo za temelje stupova i za još neke manje radove“, napisao je dr. Rudolf Horvat u knjizi Lika i Krbava: povijesne slike, crtice i bilješke, prenosi kosinj.com.
Ljepotu mosta i njegov značaj prepoznalo je i Europsko vijeće inženjera građevinarstva, koje je pohvalilo njegovu kvalitetu, oblikovanje i dizajn, a Kosinjski most je zaštićen i uvršten u europsku graditeljsku baštinu.
Uživajući u miru i pogledu, razgovarajući s Ličanima doznali smo da se nekoć s mosta i skakalo, makar to ne bismo nikome savjetovali – najveća lička ponornica prava je divljakuša koja lako može zavarati brzinom, temperaturom i visinom. Doda li se tome negostoljubiva šikara, trnje i drveće koje spuštanje do rijeke čine pravom avanturom, kupanje se ne preporučuje. Uzmete li sve to u obzir, onda je mudro ne odlagati skupe mobitele, fotoaparate, torbe i ruksake na mostu. No kome bi uopće palo na pamet tako nešto? Pa, ima nas…
S mosta u šikaru i Liku punu oružja
Mi smo se u to uvjerili na teži način, kada je novi mobitel sletio u rijeku, napravio buć i potjerao bjeloušku koja se vrzmala oko kamenja na dnu. Malo društvo na mostu je utihnulo, sažalno promatrajući uređaj kojem nema spasa – jer nitko nije dovoljno lud da se uopće pokuša spustiti kroz šikaru, a potom i zapliva u divljoj Lici. Ili? Možda bi mogao pomoći netko od domaćih, ali dok se pronađe i čamac i dobrovoljac - proš'o voz.
Tog dana koji je polako zalazio na Kosinjskom mostu naučili smo da se hrabrost može naći na neočekivanim mjestima, kao i da se nada često rodi onda kada sve izgleda bezizlazno (op.a svaka slučajnost s Tolkienovim citatima je posve namjerna). Možemo nastaviti niz mudrih izreka i onom da sreća prati hrabre.
A sreće je doista trebalo da se Mario, edukator iz Javne ustanove "Pećinski park Grabovača“ izbori s divljinom i krene u akciju spašavanja mobitela random posjetitelju. I samo gledanje kako Mario (koji je kasnije zaradio nadimak Supermario) skida hlače i majicu kako bi se provukao kroz šikaru i zaplivao u ledenoj rijeci bez ičije pomoći je bilo jezivo. Mislim, tko bi vam se uopće ponudio napraviti tako nešto, a kamoli to i učinio?
Supermario je iz rijeke izašao poprilično smrznut i izgreban uz osmijeh na licu i riječi: "U uredu se ionako ne događa ništa tako uzbudljivo". Možete zamisliti kakav je osjećaj bio čitati koji tjedan kasnije kako je Policijska uprava ličko-senjska zaprimila dojavu građanina iz Donjeg Kosinja da je u rijeci Lici ispod površine vode uočio minsko-eksplozivna sredstva. A na fotografiji kraj Kosinjskog mosta ronilac u punoj opremi.
"Kada su izašli na mjesto pronalaska, protueksplozijski ronioci Policijske uprave zadarske izronili su 6 ručnih bombi M75, 2 protuavionska metka, 2 vježbovna metka i signalni metak, koje su policijski službenici izuzeli i pohranili u skladište do uništenja“, napisao je Dnevnik.hr.
Junak s Kosinjskog mosta ganuo je cijelo društvo svojom dobrotom, baš kao i ravnateljica Pećinskog parka Jelena koja je neumorno tražila rješenja. Sve zbog pišljivog gadgeta? Aha. Ali i fotografija s najuzbudljivijeg izleta, uspomena na to da ljudi, baš kao i priroda mogu biti čudesni. I, srećom, voda im nije naštetila - a mobitel radi kao urica bez obzira na to što je zaronio na sat i pol.
A pokoje čudo tom kraju će trebati i u budućnosti jer bi predivna Kosinjska dolina mogla uskoro zauvijek nestati. U planu je HEP-ovo kontroverzno potapanje zbog kojeg bi sela mogla nestati na dnu velikog hidroakumulacijskog jezera – o tome više pročitajte ovdje.
Ljudima koji ondje žive malo znače obećanja o "povećanju udjela proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora te rješavanje pitanja poplava i izgradnji prijeko potrebne energetske infrastrukture", jer će izgubiti korijene i sve što imaju, nasljeđe koje se stvaralo generacijama.
Groblje aviona, helikoptera i vlakova: Ovako izgleda hrpa gigantskog smeća koje nitko ne želi
