U tridesetim godinama prošlog stoljeća talijanski diktator Benito Mussolini planirao je da glavni grad Eritreje Asmara postane „Mali Rim“, a o kolonijalnoj prošlosti još uvijek svjedoče raskošne ulice i moderna arhitektura. UNESCO je zaštitio grad kao primjer ranog modernističkog urbanizma, zbog čega ga brojni turisti žele posjetiti. No većina građana želi izići iz zemlje i spasiti se od represije.
1. Samo je jedna stranka
„Vlada je ukinula protivničke stranke i privatne medije, a mladima je nametnuta vojna obveza“, piše novinar BBC-ja koji je napisao osvrt na diktaturu i represivni režim u državi.
2. Mobitel ne mogu imati svi
Telefonske govornice i dalje se koriste jer su SIM kartice u Eritreji poput suhog zlata. Građani ih moraju zatražiti od države, a malobrojni koji ih uspiju dobiti muku muče s internetskih signalom kojeg „ima u tragovima“. Wi-Fi signal strašno je spor, a pristup Facebooku i Twitteru prava muka.
3. Ograničena zabava – kod kuće, ali i vani
Građanima je na raspolaganju jedna televizijska stanica koja je, naravno, državna. Sretnici koji imaju satelitsku mogu uhvatiti poneki vanjski program. U zemlji koja ima jednu pivovaru donedavno se nije ni moglo piti koliko se htjelo - bila su dopuštena tek dva piva u baru.
4. Bankomati ne postoje
Vlada je ograničila i količinu novca koji ljudi mogu podići sa svojih računa. Bez obzira na financije, mjesečno mogu podići maksimalno 2200 kuna, za što moraju poći do banke - jer bankomati ondje ne postoje. Država dopušta veći iznos samo uz pisanu molbu, i to najčešće samo za svečanosti poput vjenčanja.
5. Viza za izlazak iz zemlje
Putovnica je ispunjenje snova, ali ne može je dobiti svatko. Najprije treba odraditi rad u državnoj službi i završiti vojsku te potom pisati molbe i pričekati dopuštenje. Do tada mnogi imaju već 40 ili 45 godina. No čak ni putovnica nije garancija da ćete izaći iz zemlje jer je za izlazak iz Eritreje potrebna viza.
Toskanski grad gigantskih tornjeva koje su gradili imućni građani kako bi pokazali "da se ima"
