Uvijek su nam zanimljive priče o neobičnim tunelima. Tako smo prije nekog vremena saznali za ludi norveški plan koji bi zemlju mogao povezati ispod mora, upoznali se s čudom u Nizozemskoj. Pa kad smo već u tunelima, nastavimo s njima, samo ovaj put otputujmo na jug Italije,u podzemlje grada na čijem je stadionu Diego Armando žario i palio. Naravno, riječ je o Napulju.
U samom centru grada, na Piazzi del Plebiscito, nalazi se ulaz koji vodi tridesetak metara ispod zemlje, do Bourbon tunela koji kroz svojih ukupno 530 metara dužine, pokazuje ogromne prolaze, velike špilje i uske odvodne kanale. Tunel je inače izgrađen sredinom 19. stoljeća, ali je gotovo zaboravljen po završetku Drugog svjetskog rata. Ipak, ponovno je "otkriven" početkom 21. stoljeća.
Tunel je napravljen za potrebe, ako do njega dođe, bijega kraljevske obitelji. Dao ga je izgraditi kralj Ferdinand II., svjestan nemira i prevrata koji su se događali u 19. stoljeću. Tako je 1848. skoro ostao bez prijestolja, pa je, čim je ojačao godinu poslije, odlučio izgraditi ovaj tunel. On je originalno trebao povezati kraljevsku palaču s vojnim barakama no smrt ga je u tome preduhitrila, i činilo se kako tunel nikad neće zaživjeti.
Ipak, 30-ih godina, u njemu su se počeli odlagati stari automobili, a za vrijeme velikog rata, poslužio je kao vojna bolnica i sklonište. Nakon rata u njemu su ostali brojni automobili, motocikli, hladnjaci i fašističke statue, no tunel je ubrzo zapečaćen i zaboravljen.
No, danas je situacija mnogo bolja. Gradske vlasti su shvatile da ovako nešto može samo privući turiste, pa su ga otvorile za javnost. Sad je "splet putova" pod gradom poznat pod nazivom "Galleria Borbonica", a ako vas zanima kako je izgledala nekadašnja auto-moto industrija, ali i gdje su se stanovnici grada skrivali od granata, odvojite vrijeme i prošećite ispod Maradoninog grada.
Katamaran koji bešumno klizi po vodi bez kapi nafte u motoru
