Putovati i istraživati gradove i zemlje, upoznavati razne kulture, jedna je od najljepših stvari koju čovjek sebi može pokloniti. Neki gradovi čovjeka toliko očaraju da bi se u njih obavezno vratio, a neki ipak, ne ostave najbolji dojam. Često to nema veze ni s ljepotom grada ni ičim sličnim, već čisto osobnim dojmom. Tako da, niti je ova lista objektivna, a niti su gradovi poredani po veličini ili nečem sličnom…
Napulj
Ovaj ludi grad u Kalabriji posjetio bih rado opet, iako dobar dio ljudi s kojima sam pričao kažu da im je i jednom bilo previše. Napulju se uglavnom zamjera nečistoća i kaos na sve strane, ali meni je taj kaos bio sjajan. Grad je autohton, takav kakav je, prljav i bučan, ali sa sjajnom pizzom i mogućnostima da sjedneš u jedan kafić, a piće ti, jer to koje si tražio nemaju – nose iz drugog. Uglavnom, nije bezveze čak i Goethe rekao – „vidjeti Napulj – i umrijeti“.
Corleone
Sicilija je krasna, Sicilija je čarobna. Sicilija ima Palermo, Cataniju, Taorminu, Ragusu i još gradova vrijednih posjeta. No ako se već vozite po njoj, slobodno zaobiđite gradić Corleone. Osim imena, ovdje doslovno nema ničeg zbog čega bi čovjek stao. Tih davnih dana (2016. godine) sjećam se da je bio muzej mafije, i to je sve od Corleonea… Jasno, i zbog svoje veličine, neusporediv je s drugim gradovima na ovom popisu.
Prag
Imao sam ga priliku posjetiti dva puta u životu, i oba puta me oduševio. Velik, lijep, sređen, pun povijesti na svakom koraku – sve je to Prag. S obzirom da je od zadnje posjete prošlo 10 godina, valjalo bi ga opet posjetiti, da se čovjek podsjeti kako je to prošetati Karlovim mostom, otići na Vaclavske Nemsti, Hradčane… Svratiti i u genijalnu mesnicu Nase maso, gdje su i svijeće jestive (napravljene od svinjske masti pa se tope, a ti umačeš kruh).
Lisabon
Iako je glavni grad Portugala veliki turistički mamac i grad koji prilično aktivno živi, ja se u njega nemam neku ludu želju vratiti. Proveo sam prije par godina nekoliko dana u njemu, obišao ga uzduž i poprijeko, propješačio sve njegove brežuljke, pio fina pića u Alto Barriu… I danas kad gledam, ne dolazi mi želja da ponovno njime prošećem…
Marakeš
Ovdje sam bome, podijeljen. Iako sam sve do nedavno govorio „nikad više u Maroko, zemlju u kojoj se prodaje tisuću začina, a sva jela imaju isti okus“, stavove sam ublažio. Je, grozno mi je to povlačenje za rukav, sekiralo me da se samo pruža ruka i signalizira „daj, daj“, ali nekako, kao da bih opet volio doživjeti atmosferu na trgu Jemaa el-fnaa, gdje se kobre, onako filmski, dižu na zvuk frule. Još jednom prošetati onim ulicama i besramno se cjenkati. Eto, možda bi se ipak vrijedilo vratiti u Marakeš.
München
Kad sam ga vidio prvi put, hladnog i snježnog davne zime 2013., i nije mi pobudio želju da se vratim, No, kad sam ga vidio šest godina kasnije, u ranu jesen, za vrijeme Oktoberfesta, Munchen me oduševio i rado bih se opet vratio u njega. Grad ima sadržaja koliko ti srce želi, odlično organiziran javni prijevoz (uključujući i biciklističke trake kojima su se tad vozili i romobili, koje smo iznajmili), zelenila ne nedostaje (čudesni Tiergarten)…
