Obitelj Dobrinčić iz Vrbnika na otoku Krku vinogradarstvom se bavi nekoliko generacija, a rasadničarstvo i proizvodnja vina novijeg su datuma. Uz njihovu uzdanicu žlahtinu, tipičnu i poznatu za vrbnički kraj, svoje je vrijeme Ivica Dobrinčić, vlasnik vinarije Šipun, posvetio i drugim autohtonim sortama. Istražujući i radeći petnaestak godina na sorti sansigot, marljivi vinar je odnedavna i sortu trojišćinu, podrijetlom s otoka Suska oteo zaboravu.
Osim na Krku, Ivicu Dobrinčića možete ponekad susresti na degustacijama i vinskim večerima u Zagrebu, kao što je to posljednji put bilo u restoranom Kuhinja na Donjim Sveticama, povodom projekta Vinar u kuhinji. Njegova vina prepoznaju se po etiketi na kojoj je ruža - koja se na starovrbničkom kaže upravo „šipun“.
Tom je prilikom ispričao kako je počela njegova strast prema lozi, koliko je u svoj posao uložio istraživanja, znanja i požrtvovnosti, pojasnivši da se vino stvara u glavi, u vinogradu i u podrumu.
Istraživao je svoj rodni Krk, ali i otok Susak, nekada pun vinograda i ondje naišao na povijesne hrvatske sorte kojih je nekada bilo na mnogo hektara, a kasnije su nažalost gotovo nestale.
Zahvaljujući predanom radu gospodina Dobrinčića i drugih čuvara zaboravljenih sorti sve više vinoljubaca prepoznaje njihove važnosti, a cijela je priča i veća od samog vina. Iza etiketa otkrivaju se posebnosti o terroiru, kao i ljudima, povijesti, kulturi i tradiciji te se prenose od usta do usta i ostaju zapisane u pamćenju.
Takve juriše protiv globalizacije i posebnosti vrbničkog nasljeđa prepoznaju svi oni koji to žele; od lokalne zajednice do posjetitelja iz cijelog svijeta koji umiju cijeniti autohtone trsove koji poput obiteljskog stabla služe kao vječni podsjetnik na korijene.
Zanimljiva je bila priča vinara o potrazi za starim lozama sansigota 2003. na Krku.
„Tada je, priča Ivica, „pokojni gospodin Žic u svom vinogradu različitih sorti na Puntarskoj Krasi, usred zime, u veljači na ogoljeloj lozi (bez lišća, bez grožđa) prepoznavao loze sansigota, lupkajući štapom po lozi, a ja sam za njim hodao, orezivao plemke iz vinograda, i poslije ih cijepljenjem razmnožavao dok nisam stvorio vlastiti vinograd.“ S obzirom na mali broj loza – vinograd se stvarao nekoliko godina.
Važan je čimbenik u priči o sansigotu i trojišćini bio gospodin Žic te gospodin Anton Tarabokija, Ivičin vodič po Susku, koji mu je pokazao stare vinograde gdje su bile te sorte. Nakon iznimnoga rada i istraživanja, danas je Sansigot Šipun lijepo i posebno vino, voćnih aroma, srednjeg tijela, nježnih alkohola i ugodne trajnosti, zanimljivo za gastronomske izazove.
Na tržištu je već berba 2016. jer je 2015. bila brzo rasprodana. Znajući da se radi o tek oko dvije tisuća boca godišnje ljubitelji sansigota unaprijed rezerviraju po nekoliko kartona.
Trojišćina Šipun nježno je i svježe ružičasto vino koje bez obzira na ljupke lubenice, breskve i maline ima dovoljno karaktera za sljubljivanje s pršutom i šparogama, koje je priredio chef Kuhinje Dejan Davidović.
Uz konkretan, ali lagan i začinjen Sansigot 2016. kao sjajan par pokazali su se janjeći kotleti u vinu s rimskim njokima.
No mirne duše može se piti i bez tanjura, poslužen tek uz sunce na površini mora i pritom sa znatiželjnom otkrivati kako se mijenja u čaši, svakim gutljajem otkrivati nove mirise i okuse terroira.
Ljubitelji Šipun vina vesele se svježim i veselim proljetnim verzijama žlahtine i trojišćine te sansigotu koji je proglašen jednim od najboljih hrvatskih restoranskih vina Sjevernoga Jadrana, a svojim srednjim tijelom prati moga jela; može se u njemu guštati i ljeti, lagano rashlađenom uz fetu sira i pršuta - onako po domaći.
Hrana i piće
Bez "preseransa": Edukacija na kojoj ćete naučiti razmišljati o vinu
