Galerija
Kako ću u Mysoreu provesti 5 tjedana, večerima indijske hrane najviše se veselim. Ako mislite zašto ne jedem svaki dan indijsku hranu kad sam već tu, koliko je ukusna, toliko zbog začina teško pada na želudac, barem nama koji nismo navikli na tu razinu ljutine u svakodnevnoj prehrani. A najbolji restoran, onaj u The Green Hotelu, večeru služi tek iza 19.30.
A kako sam u Indiji zbog vježbanja yoge, teško je rano ujutro se sagnuti kad je osjećaj u želucu kao da je pun kamenja. Tako smo večeri indijske kuhinje svele na one večeri kada idući dan nema vježbanja. Što su uglavnom subote.
O fantastičnoj pakori, riži i dahlu već sam pisala, a na našoj drugoj večeri u Green Hotelu naručile smo popriličnu hrpu toga. Čak smo mislile da nećemo moći sve pojesti. Srećom, prevarile smo se.
Uz to, uzele smo i tandori salatu. Krumpir, paprika, karfiol, luk i sir koji podsjeća na naš domaći sir od kuhanog kravljeg mlijeka marinirani (u ljutim začinima) i zapečeni u dubokoj glinenoj posudi – tandoriju, dovoljno velikoj da na njenom dnu može gorjeti mala vatra koju održava drveni ugljen. Temperatura se održava ispuštanjem ili propuštanjem kisika kroz mala vratašca, a može se popeti i preko 300 stupnjeva.
Povrtni šiš kebab nikako ne preporučam da se zagrize bez ičega jer je izuzetno ljut, ali i fantastičan. Uz to, naravno, morale smo uzeti rižu, ovog puta s kokosom, dahl i rahitu da ublaže začine salate i šiš kebaba. Uz to popile smo crni čaj od đumbira. Ova fantastična večera koštala nas je 100 kuna.
