Ako niste nikada krstarili nekom rijekom, moramo reći da je to izniman doživljaj. Osobito za lijepih jesenskih dana kad zagrije sunce, a pred očima se odigrava predstava povijesti i prirode. Kako bismo doživjeli moć Dunava i iskusili taj osjećaj, krenuli smo na istok Srbije, prema Donjem Milanovcu. No prije plovidbe izdvojili smo i nekoliko sati za istraživanje najstarijeg urbanog naselja u Europi – Lepenskog vira.
Tu drevnu kulturu, koja je prije više od 9000 godina znala za geometriju, otkrio je arheolog sretne ruke i sjajne intuicije profesor Dragoslav Srejović. Iskopina po iskopina i monumentalne kamene skulpture božanstava koja nalikuju ribama zadivile su cijeli svijet.
Profesor sa svojim timom Lepenski vir otkrio je i istražio šezdesetih godina prošlog stoljeća, tijekom izgradnje umjetnog jezera Đerdap. Kako mu je to polazilo za rukom, posjetitelji mogu otkriti pri posjetu modernom muzeju, u simpatičnom filmu kojim je uhvaćen djelić prošlosti.
Mali arheolozi u nama odmah su se bacili na proučavanje drevnog oruđa, kostura i zanimljivih skupltura, debeljuškastih poput Miloske Venere, ali punih usana. No kako pročišćeni botulinski toksin tada nije bio u trendu, odbacili smo ideje o uljepšavanju i zaključili da su u igri ribe. Ipak je to naselje drevnih ribara i lovaca.
Do danas je pronađeno 136 grobova i posmrtnih ostataka 180 ljudi.
U središtu naselja nalazio se prostrani trg, koji je bio mjesto obavljanja raznih rituala, a pomnijim istraživanjem utvrdilo se da su graditelji Lepenskog vira raspolagali određenim matematičkim znanjima.
Oko ognjišta bile su smještene skulpture velikih oblutaka koji prikazuju ljudsku figuru na kojoj je prvobitno oblikovana samo glava. U kasnijoj fazi skulpture dobivaju oblik ljudske figure i postaju idoli. Na nađenim predmetima ugravirani su zagonetni simboli slični koordinatnom sustavu, skice, slova i brojke. Tajne na svakom koraku!
Kako ne bi bilo potopljeno postavljanjem brane na Dunavu za hidroelektranu "Đerdap I", naselje Lepenski vir premješteno je na višu razinu, gdje je izgrađena i muzejska zgrada u kojoj su izloženi najznačajniji arheološki nalazi. Nekadašnjim neolitskim naseljem posjetitelji mogu prošetati i zahvaljujući računalnom programu.
Lepenski vir nezaobilazna je stanica za sve koji posjećuju Đerdap, nacionalni park koji po mnogo čemu nosi prefiks naj: najljepši nacionalni park Srbije, najveći arheološki muzej u prirodi, najstarije geološko nasljeđe. S vidikovaca Veliki i Mali Štrbac pružaju se nestvarno lijepe vizure moćne rijeke. Zanimljiv je taj dio Srbije za uživanje u prirodi i istraživanju, ali i za otkrivanje legendi kojih kraju ne nedostaje. Pretpostavlja se i da mutne vode Dunava kriju mnoge tajne iz davne prošlosti.
No ovaj put odlučili smo se održati na površini. Nakon vožnje krivudavom cestom s pogledom od „milijun kuna“ na moćnu rijeku i zelenilo autobus nas je iskrcao u Donjem Milanovcu. Priča se da se ondje jede i najbolji burek na svijetu; nama je bio neviđen jer nas je čekao brod na koji se trebalo ukrcati. Kako kažu, treba uvijek ostaviti nešto za idući put. Krenete li iz Beograda do Donjeg Milanovca, automobilom se stiže za nekih dva i pol ili tri sata.
Ljepotanom Aquastar Maximom krenuli smo Dunavom do Tekije koju nazivaju i biserom Nacionalnog parka Đerdap. To je mjesto najpoznatije po turističko-ribolovnoj manifestaciji Zlatna bućka, kada se ondje sjati nekoliko tisuća zaljubljenike u riblja jela iz kotlića i pivopija. Manifestaciju smo, kao i burek, ostavili za neka bolja vremena i mahali Milanovcu ostavljajući trag na površini lijepe plave rijeke.
Stasiti brod nudi nekoliko varijanti krstarenja. Naša varijanta trajala je oko dva i pol sata, a najdulja traje tri dana. Za aranžman „krstarenje Dunavom kroz povijest“ potrebno je izdvojiti tri dana i dvije noći, kao i okvirno 1300 kuna plus nadoplate za ručak na brodu.
Varijante su brojne, a posjetiteljima se preporučuje i provesti nekoliko dana u avanturi istočnom Srbijom sa smještajem u hotelu Aquastar Danube u Kladovu, koji ima bazen i saune.
Na brodu su nam ispričali kako je osobit doživljaj proći pored Golubačke tvrđave, od koje se ulazi u područje Nacionalnog parka Đerdap, poznatog kao „željezna vrata“. Plovi se kroz najduži i najdublji europski kanjon, gdje se Dunav pokazuje u svoj svojoj ljepoti.
Fascinantna je i čuvena ploča rimskog cara Trajana, koji je ondje utisnuo svoj neizbrisivi trag na stijeni. Baš kao i remek-djelo čuvenog arhitekta Apolodara iz Damaska – kameni most preko Dunava, za koji povijesničari kažu da je tisuću godina bio najduži na svijetu.
> Život na rubu: Vulkansko selo u kojem mjesečarenje može biti iznimno opasno
Ta plovidba mističnom rijekom tijekom koje ispred očiju prolazi prošlost doista je neopisivo iskustvo koje kulminira rumunjskim Mount Rushmoreom. Malo dalje od Trajanove table sa suprotne strane uzdiže se golema kamena skulptura od 40 metara.
Glavu posljednjeg kralja Dačana, predaka današnjih Rumunja, koji je vladao u razdoblju od 87. do 106. dovršena je 2004. godine. Marljivi klesari s alpinističkim sposobnostima gradili su je deset godina prije no što se ukazala nad moćnom rijekom.
> Lastavičje gnijezdo: Mračna legenda dvorca na Crnom moru
Samo Decebalovo oko ima nešto više od četiri metra, a nos čak sedam. Za to je remek-djelo zaslužan Konstantin Josif Dragan, rumunjski povjesničar i bogataš, zbog čega je podnožju stijene uklesan natpis na latinskom jeziku “Decebal rex – Dragan fecit” (“Kralj Decebal – napravio Dragan”).
