Bez obzira na kišu, snijeg, vjetar i stajanje u beskrajnoj koloni na autocesti koju su iznenadili zimski uvjeti, gorljivi zaljubljenici u vinsku kapljicu nisu odustajali na putu za Novu Goricu koja se nalazi na krajnjem zapadu Slovenije, tik do granice s Italijom.
Slovenija se odjednom činila mnogo većom na putovanju kojem su vremenske neprilike produljile trajanje do krajnjih granica, ali našu malu družinu nije napuštala pozitivna energija na putu prema Park Wine Stars u Park, Casinò & Hotel. Znali smo da nas ondje čekaju vinske zvijezde i delicije mladih chefova koji su posebno za tu priliku udružili svoje kuhače. Optimizmu na putu doprinijela je i briga Lavre Peršolje Jakončić iz kabineta uprave, na čiji smo poziv i stizali u Deželu kako bismo se podsjetili kakvih se sve krasnih stvari može kušati iz boca slovenskih vinskih majstora.
> Sajam najbolje kapljice: Za vikend na 4. Whisky Fair Zagreb?
Smjestili smo se u Solkanu, mjestu koje se prvi put spominje 1001. godine i nalazi se na oko deset minuta vožnje od naše krajnje destinacije, hotela Park. Ostavili smo stvari u udobnom hotelu Sabotin iz kojeg smo krenuli minikombijem koji na svaki puni sat prevozi putnike na festival. Druga varijanta da izbjegnete vožnju vlastitog auta jest taksi kojim se također stiže za tili čas i tek nekoliko eura.
Za sutradan smo ostavili razgledavanje slavnog mosta nad Sočom sa samog početka 20. stoljeća koji je izgrađen kao dio željezničke pruge između Beča i Trsta, a poznat je po najvećem kamenom luku od čak 85 metara. Solkan je poznat i po goriškom radiču koji je nekoć bio skupocjen, a i danas se smatra poslasticom koja se priprema na brojne načine. Pitali smo se hoće li se naći na nekom od tanjura te što možemo očekivati od živahne rebule koja se udomaćila u Brdima, cvjetne i nježne vipavske pinele te sorte zelen koja se odlikuje mineralnošću i svježinom, kao i terana iz Krasa, divota sa slovenskog dijela Istre…
Gladni i žedni, pohrlili smo u restoran Tiffany do Movije, Kleti Brda, Simčića, Ščureka, Jakončiča i uživali u čašici razgovora, kao i kušanju Velikih Belih i Rdečih, penine i rebule Bagueri, chardonnaya, Stare brajde, Caroline... Kako se ne bismo prebrzo predali i kušali što više od 27 vinarija, napravili smo pauzu od čaša i krenuli do tanjura kako bismo se mogli vratiti po drugu rundu.
Na jednom od stolova rezao se ukusan pršut, a vješti kuhari Maxim Lorenčič, Blaž Vodopivec, Tadej Jug, Toni Ferizović, Alen Arbi Milošević te njihovi mentori Marin Furlan i Matjaž Šinigojas pred očima gostiju pretvarali su tanjure u mala remek-djela s kojih su mamili ravioli punjeni hobotnicom i goveđim repom, rumena pačja prsa kao i mousse s voćem u najrazličitijim oblicima.
Bez guranja i gužve gosti su strpljivo čekali u redovima i zabavljali se pogledom na odlični kabaret. Za stolom kod Dagana Trivića, sommeliera 3. stupnja zainteresirani su mogli iskušati svoj nos i prepoznati arome u pet odabranih vina. Provjeriti su ih mogli i u kutku sa 100 prirodnih aroma koji nas je oduševio. Komadići tosta i lisnatog tijesta, pokošena trava, rogač, listići čaja, kvasac i marmelada od šljiva… sve se to krilo u čašama za vino poklopljeno tanjurićima. S veseljem se otvaralo i njuškalo te istraživalo što je karakteristično za svježa, a što za zrela vina.
Svaki od vinara ponudio je jedno vino koje je ušlo u izbor za najbolje na festivalu, a o dobitniku su odlučivali gosti. Najbolji je bio Carsus iz kraške vinarija Štoka. Do idućeg Park Wine Starsa skratiti vrijeme može festival u kolovozu koji se iz restorana Tiffany seli na prostranu terasu, ali i brojna događanja do tada. Iako ne znamo kolika će biti cijena iduće godine, 25 eura u pretprodaji za Wine Stars pokazalo se i više nego povoljno.
