Galerija
Od Dubrovačkih zidina, preko Dioklecijanove palače, pa do pulske Arene, hrvatska obala skriva mnoge povijesne spomenike koji svjedoče o prošlim vremenima. No ni otoci nisu izuzeti iz ove činjenice. Tako mnogi od naših otoka skrivaju povijesne bisere koji bi nam mogli ispričati puno priča, a otok Brač krije spomenik koji je jedinstven na cijeloj obali.
Iako bismo na prvu pomislili da se ovdje radi o nepreglednim poljima pijeska i suhog područja, to zapravo nije tako. Sam naziv Pustinja, odnosno eremitorij, dolazi od skupine stanovnika koji su živjeli na jednom području. S prvom pojavom kršćanstva pojavili su se i pojedinci koji su živjeli u potpunoj samoći, tzv. pustinjaci. Iako su se odlučili na život u samoći, udaljeni od mjesta i sela prepunih ljudi, s vremenom su razvijali zajednice u kojima su živjeli sa svojim istomišljenicima te svoj život posvetili molitvi i duhovnom životu.
Pustinja Blaca smjestila se na južnoj strani otoka Brača, između mjesta Bol i Milna. Osnovana je u 16. stoljeću, kada ovamo dolaze poljički svećenici glagoljaši. Naime, oni su bježali pred osmanskom vojskom koja je tijekom tog vremena pokušavala osvojiti što veći dio dalmatinske obale. Izbjegli svećenici svoje su sklonište pronašli u kamenjem pregrađenoj pećini. Prvo su se bavili obrađivanjem zemlje, od čega su živjeli, a s vremenom su dobili i dozvolu za izgradnju samostana i crkve. Prvotnoj pećini prvo su dodavani osnovni objekti kao što su podrum, kuhinja i razne peći. Crkvica je izgrađena 1588. godine, a kasnije je izgrađen i samostan ali i, za ono vrijeme, velebne višekatnice.
Pustinjaci su bili vrsni poljoprivrednici koji su iskorištavali svaki metar obradive i plodne zemlje. Stoga ne treba čuditi činjenica da je na ovom području nastala poljoprivredna zadruga koja je funkcionirala na podjeli ostvarenih dobitaka i zajedničkom vlasništvu. Većim angažmanom pustinjaka, ali i dolaskom novih učenjaka, ovaj dio otoka gospodarski se jako razvijao. Uz poljoprivrednu proizvodnju, prvenstveno vino i med, svećenici su se bavili i tiskanjem knjiga te astronomijom, u Pustinji se nalazio nadaleko poznati opservatorij.
Kako im je poljoprivreda dobro išla te su mnogo godina bili najjači privrednici na otoku, svećenici su s vremenom razvili i dobru trgovinu. Stoga ne treba čuditi što su u svom vlasništvu imali čak tri trgovačka jedrenjaka. Njihovi brodovi plovili su cijelim Sredozemnim morem, a zanimljivo je da su korišteni i u borbi s britanskom mornaricom u splitskoj luci 1809. godine.
Pustinja je funkcionirala kao samostan, ali oni službeno nisu bili pripadnici nijednog reda. Hvarsko-brački biskup dao im je dozvolu da u svoje redove primaju koga žele, bez utjecaja crkvenih ili svjetovnih institucija.
Subraća, kako im je glasio službeni naziv, zajedno su birala starješinu koji je vodio brigu o svim članovima i zajedničkim poslovima. Iako je život pustinjaka bio zamišljen kao skroman život pojedinaca, blaćanski pustinjaci imali su poslugu, ali i težake koji su obrađivali zemlju. To ne treba čuditi s obzirom na to da su uspjeli razviti veliko gospodarstvo koje je bilo na dobru glasu na cijelom Mediteranu.
Posljednji koji su upravljali Pustinjom Blace bili su svećenici Miličević. Članovi ove obitelji u svijetu su bili poznati kao strastveni astronomi, o čemu svjedoče i dva asteroida koji nose naziv Miličević i Brač, upravo njima u čast. Smrću posljednjeg pustinjaka, don Nikole Miličevića, koji je umro 1963. godine, Pustinja prestaje s djelovanjem te se u njoj otvara muzej.
Kako je Pustinja izgrađena od kamenja iz obližnjeg kamenoloma, ne treba čuditi da se s godinama savršeno sklopila s okolinom i bojom okolnih stijena. Danas je ovdje smješten muzej u kojem je izložen stari namještaj, kuhinja, blagovaonice i različito stilsko pokućstvo po sobama. No posebnost muzejske zbirke čine razne astronomske sprave, bogata zbirka starinskog oružja i satova te bogata knjižnica s djelima pisanima hrvatskom ćirilicom, poljičicom.
Samoj Blaci može se pristupiti na dva načina. Prvi je automobilom kojim se dolazi do sjeverne strane. Cesta ide prema Vidovoj gori, ali može biti teško prohodna za niska vozila, zbog čega se preporučuje ostavljanje vozila i šetnja preko napuštenog sela Dragovode do Pustinje. Drugi je način brodom, s južne strane. Dolaskom u Popovu valu trebat će vam još nekih 45 minuta pješačenja kako biste stigli do Pustinje.
S obzirom na to da u muzeju nema otvorenog ugostiteljskog objekta, a potrebno je dosta pješačenja kako biste došli do njega, preporuka je da sa sobom ponesete dovoljne količine vode, a više o cijeni ulaznice i radnom vremenu doznajte ovdje.
Najbolji na svijetu? Zatvor u kojem lopovi i ubojice imaju bolje sobe nego studenti u domu
