Da, kod nas se zove francuskom. I zvat ćemo je tako i dalje, naravno, ali ta salata nema ama baš nikakve veze sa zemljom dobrih vina i Napoleona. To popularno jelo koje je dio svakog božićnog stola svoje korijene vuče iz Rusije, stoga je primjerice Francuzi, ali i mnogi drugi, zovu ''ruska salata''. S vremenom se njezina popularnost raširila, pa je osim u mnogim europskim zemljama popularna i u Iranu, Mongoliji, Izraelu, ali i Latinskoj Americi.
Pretpostavljate da se Rusi tom salatom diče i zovu je ruska salata? E, pa, u tom slučaju opet ste u krivu jer se ona tamo zove ''salata Olivier''. Ime duguje glavnom kuharu Lucienu Olivieru (on je pak bio belgijskog porijekla), koji je sredinom 19. stoljeća radio u prestižnom moskovskom restoranu Hermitage. Ondje je postala izuzetno popularna i dugo je bila zaštitni znak restorana.
Hrana i piće
Ruski tvist! Recept za omiljenu francusku salatu koju nećete moći prestati jesti
Naravno, kao i svi veliki inovatori, i slavni Olivier recept je čuvao kao zmija noge, pa se tako ni danas ne zna kako se točno u početku ona spremala. Ipak, poznato je da su njezini sastojci bili kavijar, teleći jezik, komadići jastoga, kapari, krastavci, jaja, zelena salata i sojina zrna, ali je moguće da je priprema ovisila i o godišnjem dobu u koje se salata radi. S druge strane, Olivier je dresing radio od senfa, vinskog octa i maslinova ulja iz Provanse.
Za popularizaciju salate najzaslužniji je Ivan Ivanov, pomoćni kuhar koji je iskoristio Olivierov trenutak nepažnje i otkrio kako otprilike napraviti salatu. Ubrzo ju je počeo pripremati u konkurentskom restoranu, a kad se pokazalo da Ivanov zna posao, za receptom su se pomamile izdavačke kuće. Recept je na kraju završio u kuharici i salatni boom mogao je početi. Samim time došlo je i do promjene sastojaka jer su se svi oni luksuzni sastojci (kavijar, jastog) počeli zamjenjivati jeftinijima i pristupačnijima. Tako je zapravo nastala francuska salata kakvu danas poznajemo.
Hrana i piće
Trik za kremastu francusku salatu bez grama jaja
Nakon nekog vremena postala je iznimno popularna u Sovjetskom Savezu (posebno na dočecima Nove godine) jer je bilo lako doći do sastojaka i po cičoj zimi. No raširila se i po cijeloj Europi, tako da danas u inačici te salate guštamo i mi u Hrvatskoj, ali i svi naši susjedi. Vole je i Iranci, ali i južnjaci poput Španjolaca i Portugalaca.
Sad kad ste naučili povijest, vrijeme je da salatu i napravite te je s guštom s društvom smažete. Dobar tek!
