Sat i pol od Zagreba, tik preko granice u mjestu Podčetrtek, smjestile su se terme Olimia. Slovenci su dobro poznati po svojim ljekovitim vodama i toplicama, pa kako smo odlučili ove sezone malo više testirati ovaj sjajan vid turizma – tako smo počeli od onih poznatijih. Do Olimja se dolazi preko Čateža ili Kumrovca, i jedno i drugo malo preko sat vremena jer se ne želite zamjeriti slovenskim policajcima koji nisu čuli za samo tri kilometra preko ograničenja. Ali priroda je divna, a pogotovo i Podčetrtek u kojem imate farmu jelena, tvornicu čokolade i mini-pivovaru. To vam je onim putem preko Kumrovca, čisto da znate, no kako meni nije bilo do gastro, nego nekih drugih hedonizama, tako sam se našao pred vratima Wellness centra Orhidelia, petu godinu za redom najboljim wellnessom u Sloveniji.


Depilirao sam vidljive dijelove tijela, dakle, obraze i ramena, kasno shvatio da su nokti mrvicu predugi, prekasno, uvlačio sam ih kao gejša, te objeručke prihvatio dobrodošlični čaj od đumbira. Malo je peckao, ali to je in, i sigurno zdravo. Mentu ću na odlasku... Dočekala nas je prekrasna Slovenka, domaćica, jedra, jaka, nasmijana, ma sve, imenom Mateja, koja nas je provela kroz kompleks. Saune, masaže, čokolade, bazeni, vanjski bazeni, sobe za odmor, radionice... Mislio sam da sam se zaljubio, a onda nas je dovela do akustične sobe i - zapjevala. Shvatio sam nakon minute anđeoskog poja da se ipak ne treba miješati s božanstvima i nekako u sebi polako skovao plan odmora. Vrijeme je da stvarno probam taj novi pristup u obnavljanju duha i tijela, popularni selfness, koji navodno pridonosi trajnim promjenama životnog stila, a koji se u Orhideliji odvija samo jednom mjesečno... Vrijeme, sad!


Mateja vodi radionicu opuštanja. Ležim i slušam tihe upute kako da žmirečki i ležečki izbacim sve loše iz glave i opustim ono malo mozga što je još preostalo. Mateja je divna poput glasa Majde Seppe, stila Mateje Svet i Moni Kovačič glavom i bradom dok nije upoznala fotografa Starta, pa zaključujem da se sve divne susjede zovu na slovo M. I tako zaspim kao tele, ali se i probudim tik pred kraj radionice, baterije su mi već na 30% i rastem, ali onda shvaćam da postoji i bazen, pa se bacam u vodu kao nekad prije deset godina i isto toliko kila te radim par zamaha dok ne dođem do prave pećine. S mjehurićima, koji masiraju. Ispuštam neartikulirane zvukove i uživam kao moj Junior u posljednjoj trećini frapea. Izlazim za dvije plavojke, nažalost, Hrvatice, i unatoč vanjska 4 stupnja celzijusova, uskačem u bazen s njih 40! I duplo jačim mjehurićima. Osjećam se kao sretni mentos u vječnoj boci kole, i ostajem do granice smrzavanja ušiju.


Plivuckam u dijelu bazena sa strujom, u krivom smjeru, ipak sam bivši panker, i krećem iskoristiti bon za ručak. Najveća zamjerka Olimije je sklizak pod, ali što sad, barem izgleda prekrasno... Papica, 10 eura za ultrafinu juhu i solidnu paštu, u količinama koje mi nisu dozvolile da pojedem desert... Laško uvijek ispred Uniona, pet vina na šašu, svaka čast... Pun se bacam na vodeni krevet (opet zaspah) i u saunicu. U dvoboju finske i turske saune pobjeđuje ona u koju ne moraš ići gol, jer mi je neugodno da se ljudi po tko zna koji put zaljube u moje vito, glatko te klesano tijelo stasitog Spartanca povratnika s prve linije. Šalim se, umirem dehidriran nakon desetak minuta, kukavički izbjegavam ledeni bazen (pa da me herc strefi, heloou!?), i dolazim na highlight dana – čokoladnu saunu! Stajem u red, ali onda dolazi do zanimljivog detalja. Naime, čokoladom te maže zaposlenik Orhidelije. Po svemu sudeći – muškarac. Pa, kako se držim one stare, bolje solo vanilija, nego muška čokolada, tako se vraćam u onu kotlovinu od 40 stupnjeva i pjevam arije iz Aide i ranog Mozarta.


Vraćam se za Zagreb obnovljen i baršunast poput mamine friške buhtle, najeden i napojen, jabuke se dijele mukte, pa osjećam kao da mi grančica iz uha raste koliko sam podatan i plodan.
Kratak mi je bio selfness dan, ostalo mi je za sljedeći mjesec još upoznavanje s recepturama hrane koja okrepljuje pluća i osigurava tijelu potrebne minerale, program za brzo i prirodno rješavanje iscrpljenosti, napetosti u mišićima, probavnih smetnji i slabe prokrvljenosti, Aquadetox, obnavljajuća kupka uz zvukove himalajskih zdjela, regeneracijski, vitaminski i kurkumin program...
Bolji i mirniji vraćam se u radni žrvanj, ponavljanje francuskog za kontrolni, kuhanje juhe i sarme, i općenito – 30 dana do novog selfnessa u Olimiji. Jer i mi sredovječni hedonisti to zaslužujemo!


Više informacija o svemu na stranicama Termi Olimia.

 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju