Galerija
U posljednjih nekoliko godina Butan se često puta nalazio na ljestvicama najsretnijih zemalja svijeta. Iako je sreća subjektivan pojam kojeg nije najlakše izmjeriti, stanovnici ove kraljevine koja se smjestila u planinskom lancu Himalaja osjećaju je zbog specifičnog razloga.
Oni svakoga dana razmišljaju o svojoj smrtnosti. Štoviše, obično to čine barem pet puta dnevno.
Zapadnjaci ne vole razmišljati o smrti te je izbjegavaju na sve moguće načine. Butanska logika, s druge strane, ističe da je izbjegavanje smrti potiče strah od vlastite smrtnosti te nas koči u životu.
Butanci znaju da je smrt sastavni dio života, te da ignoriranje te činjenice dolazi s nekim psihološkim problemima kao što je sve veća pojava paničnih napada i depresije koja pogađa bogate zemlje svijeta.
Svi bi trebali posjetiti Butan
Njihovu filozofiju prigrlila je i Linda Leaming, autorica knjige "A Field Guide to Happiness: What I Learned in Bhutan About Living, Loving and Waking Up" (Put do sreće: Što sam naučila u Butanu o životu, ljubavi i ustajanju).
Shvatila sam da me razmišljanje o smrti ne deprimira. Naprotiv, zbog tih misli želim živjeti svaki trenutak u punini, a primjećujem i stvari koje inače ne bih vidjela. Moj najbolji savjet je idite u Butan. Mislite o nezamislivim stvarima koje vas plaše nekoliko puta dnevno, preporučuje Linda.
Smrt je nezaobilazni dio butanske kulture, a mračni prizori su posvuda - pogotovo u budističkoj ikonografiji. Nitko nije pošteđen razmišljanja o smrtnosti, čak ni djeca. Kada netko umre od članova obitelji, za njime se žaluje kroz detaljni ritual koji traje 49 dana.
Nada za povratkom
Butanci vjeruju u reinkarnaciju što neki stručnjaci smatraju dodatnim razlogom njihove sreće. Naime, ako pojedinci vjeruju da će se ponovo vratiti na svijet u nekom obliku, manje su šanse da će osjećati strah zbog prekida trenutnog života.
Budisti kažu da se ne bi trebali bojati smrti ništa više nego odbacivanja stare odjeće.
Istočnjačka vjerovanja potvrdila je i jedna zapadnjačka studija iz 2007. Na sveučilištu u Kentuckyju psiholozi Nathan DeWall i Roy Baumesiter zamolili su dvije grupe studenata da razmišljaju o bolnom odlasku kod zubara, a drugi o svojoj smrti.
Nakon toga obje grupe su trebale završiti riječ koja počinje na ra. Studenti koji su razmišljali o svojoj smrtnosti češće su riječ završavali s pozitivnim konotacijama, primjerice s riječju radost od druge grupe.
Zbog toga su znanstvenici zaključili da je smrt psihološki prijeteća činjenica, a ako o njoj razmišljamo pokrećemo automatski sistem za potragom sreće.
Jedina zemlja na svijetu u kojoj morate potrošiti barem 1500 kuna svakog dana boravka!
