Riječima Helen Keller započinje dokumentarni film „U carstvu Zlatne planine; Zimski Altaj 2015.“ da se ono najbolje i najljepše ne može vidjeti, pa čak ni dotaknuti – mora se osjetiti srcem. Upravo je pet prijatelja i članova planinarskog kluba Sveti Bernard iz Zadra odlučilo dati petama snijega i osvojiti dva vrha u Altajskim planinama viša od tri tisuće metara, kako bi otkrili ljepotu koja se ukazuje na nemilosrdnom terenu, u ekstremnim uvjetima gdje se temperature spuštaju i do - 40° C.
Neven Zrilić, Bogdan Brakus, Dražen Tomljenović, Boris Zubčić i Marino Grgurev popeli su se na dva vrha u Altajskim planinama, a tijekom ekspedicije na Kupol (3556 m) i Jubilej (3602 m) društvo su im pravili ruske kolege Vitalij Ivanov, Kostantin Botvenko i kao organizator ekspedicije Sergej Kurgin.
Ekspedicija PK Sv. Bernard pod nazivom „Zimski Altaj 2015.“ započela je 25. siječnja 2015. godine, a završila povratkom u Hrvatsku 11. veljače 2015. godine. Cilj je bio ostvarivanje međunarodne sportske suradnje i snimanje dokumentarnog filma o kulturi, životu i povijesti altajskog naroda u Sibiru, posvećen preminulom prijatelju Sergeju Kurginu.
„Ova Sibirska ekspedicija je u biti bila alternativna ekspedicija. Prvotna ideja je bila da se ide u Kinu u pokrajinu Sečuan ali zbog financijskih nemogućnosti morali smo potražiti alternativu i tako je odluka pala na Sibir, točnije Altajsko gorje. Bogdan Brakus koji je svjetski putnik i kroz čiji lik je ispričan ovaj dokumentarac tamo je bio dosta puta pa je predložio ovu Sibirsku rutu koja se na kraju pokazala izvrsnom alternativom“, kaže Marino Grgurev, jedan od petorice avanturista i ispričao nam nešto više o ekspediciji.
„Altajsko gorje nalazi se u tzv. Altajskoj republici a zemljopisno pripada regiji zapadnog Sibira čiji je glavni grad Gorno-Altajsk. Put su organizirali Bogdan Brakus i Neven Zrilić preko putničke agencije iz Novosibirska čiji vlasnik je bio naš prijatelj sad već nažalost pokojni Sergej Kurgin. Sergej je imao dugogodišnje iskustvo u organiziranju ovakvih ekspedicija tako da tu nije bilo gotovo nikakvih iznenađenja osim nekih nezgoda koje su nam se dogodile tokom puta i naravno jako niskih temperatura.
Nama je bio popriličan napor popeti se na ta dva vrha koja smo ispenjali jer su temperature bile jako niske i do -40 °C iako je bilo sunčano vrijeme, što je za nas iz ovih krajeva to ekstremna hladnoća. Za naše ruski kolege Vitalija i Kostantina ta temperatura nije predstavljala nikakav problem rekao bih da je to za njih bila radna temperatura. Sjećam se kad smo sletjeli u Novosibirsk na -32 °C da mi se slina u nosu instant smrzla a i LCD ekran moje kamere se počeo kako mi kažemo ''frizati'' jer se tekućina koja se nalazi između dva sloja stakla u LCD ekranu počela lediti tako da sam mislio da sam uništio kameru na samom početku snimanja dokumentarca.
Snimanja na tako ekstremnoj hladnoći je za mene a mislim i za kolegu Borisa bio nimalo lak zadatak. Sve je u redu dok se na tako niskim temperaturama krećete jer je tijelo zagrijano i nije problem ali za snimiti kadar ipak se treba zaustaviti i izvaditi ruke iz rukavica a tada dolazi do naglog hlađenja cijelog tijela i dolazi do pothlađivanja. Desetak sekundi je bilo dovoljno da od toplih ruku dođe do toga da ruke ne osjetite.
Za mene osobno to je bilo jedno jako lijepo iskustvo kako god to čudno zvučalo, jer se volim nalaziti u takvim ekstremnim i nepredvidivim uvjetima. Snimateljska oprema je stvarno izdržala nemilosrdne uvjete hladnoće. Kad sam bio pri kraju baterija povremeno sam koristio battery dock koji su mi dečki iz inžinjeringa Nove TV složili, držao sam ga ispod jakne s ostalim baterijama na toplom a kamera se napajala preko kabela“, kaže Marino Grgurev i dodaje:
„Naš planinarski klub Sv. Bernard u stalnom je pokretu. Izdvojio bi par istaknutih ekspedicija:
Uspon na sjevernu Triglavsku stijenu (Skalaška in Gorenjska) 29.08-01.09.2013., alpinistički uspon na Prenj (Zelena glava i Lupoglav), BiH 26-29.09.2013., alpinistički usponi na Tre Cime di Lavaredo i Arco (Dolomiti, ITA) 12- 19.08.2014., ekspedicija Altaj (Kupol, Jubilej) 25.01.-11.02.2015., ekspedicija na El Capiten (Yosemiten SAD) 31.08-19.09.2015., uspon na Magor (Galičica, Makedonija) 11.-19.09.2015. a nedavno su se dečki vratili s ekspedicije iz Škotske.
Režiju dokumentarnog filma potpisuju Marin Dragičević i moja malenkost, a ovaj dokumentarni film ne bi nikad ugledao svjetlo dana da na njemu nisu radili sve redom profesionalci u svom poslu.To su autor glazbe Marko Perković, dizajner zvuka Ivan Grancarić, kolorist Tomislav Rupić, narator Goran Paleka, glasove posudili Darko Predragović i Dajana Kruneš, producent Neven Zrilić, snimatelji moja malenkost i Boris Zubčić. Moram se zahvaliti cijeloj ekipi koja je sudjelovala na bilo koji način u stvaranju ovog dokumentarnog filma. Svi su radili volonterski i jako predano na ovom filmu da je bilo potrebno pet godina da se film završi. Nisam znao u što se točno upuštam i koliko je velik proces stvaranja ovakvog audio vizualnog djela i koliko bi to koštalo da nije bilo gore spomenutih prijatelja koji su ovaj film omogućili.“
