Nakon što smo „riješili“ Volterru i San Gimignano, probudili se i oko sebe ugledali brežuljke i još jedan sunčan dan, došlo je vrijeme za polazak. Ah, da ne zaboravim – u San Gimignanu obavezno kupite vino "Vernaccia di San Gimignano" (dobiva se od sorte grožđa Vernaccia) karakteristično za ovaj grad tornjeva. Mi smo uzeli tek jednu bocu za probu, te kad smo stigli u Zagreb, pitali se gdje nam je pamet bila da nismo uložili bar u karton…
No, pustimo sad vino i vratimo se na naš treći toskanski dan. Započeo je nešto kasnijim buđenjem i kretanjem prema Sieni, do koje nam je od smještaja trebalo cca sat vremena. Parkirali smo na parking Santa Caterina koji toplo preporučam. Sat je, ako se ne varam oko 2 €, mjesta su i podzemna i nadzemna, a od parkinga je prilično lako doći do centra grada. Naime, dvije minute hoda nalaze se pokretne stepenice (i to više njih, jer je prilično visoko) kojima se penjete prema centru. Iako stoji upozorenje da se ne ide s dječjim kolicima mi smo išli, jer je alternativa bila mukotrpno i dugotrajno penjanje. A i ako ste pažljivi, vjerujte, to nije nikakav problem.
Uglavnom, nakon vožnja stepenica, stigli ste u grad i krećete prema strogom centru. Počinju ulice i uličice, ispunjene kafićima i restoranima, kraj vas prolaze i auti, također i skuteri i jasno se odmah podsjetite u kojoj ste državi. Mlado, staro, domaći, turisti, grad je sasvim lijepo ispunjen i živi punim plućima.
Približavanjem strogom centru, dolazimo i do glavnih atrakcija. Prvo odlazimo do katedrale (u razgledavanje nismo išli, to su aktivnosti koje su s malom djecom prilično nemoguće), ispred koje dođeš i doslovno se ukipiš koliko je lijepa. Radi se o jednoj od najpoznatijih svjetskih romaničko – gotičkih katedrala, a kad gledate u njeno pročelje, ne znate gdje bi vam pogled prvo otišao. Toliko detalja, toliko isklesanih likova, toliko ljepote… Samo buljiš i pitaš se kako je ovo moguće i kako čovjek ovo uspije napraviti.
Nevjerojatna ljepota
Nedaleko od katedrale, smjestio se i fascinantni trg Piazza del Campo. Često ga se opisuje kao jednog od najljepših srednjovjekovnih trgova Europe, a teško se s tim ne složiti. Cijeli trg je popločan crvenom ciglom te nije ravan, već nakošen, pa tu i tamo imate dojam da ste u amfiteatru. Pun je i ljudi, koji ne sjede samo sa strane u restoranima, već i na podu, uživajući u sendviču. Zgrade su isto crvenkaste, a trg „nadgleda i čuva“ veličanstveni toranj Torre del Mangia. Ma che bello!
Ako idete s djecom vjerojatno znate da u nekom trenutku trebate naći i dječji park, pa ako ga tražite, znajte da se jedan nalazi odmah kraj Porta San Marco, 15 – ak minuta hoda od Piazza del Campo. U Sieni smo još pojeli i sladoled u Venchiju (prilično kvalitetna slastičarna i čokolaterija koje ima u brojnim talijanskim gradovima i zaputili se lagano doma na odmor.
Nakon popodnevnog punjenja baterija, vrijeme je za odlazak u Certaldo. Riječ je o još jednom zgodnom gradiću na brdu (odnosno, Certaldo Alto tj. „Stari Certaldo“) nalazi se na brdu, do kojeg se vrlo lako stiže uspinjačom. Parkirali smo blizu centra nakon pola sata vožnje, te krenuli put uspinjače, prešavši preko prilično velikog trga s par restorana. Na trgu dominira veliki spomenik Giovanniju Boccacciu, autoru djela Dekameron (ajde, da vidimo tko je slušao u srednjoj), koji je i jednu od svojih priča iz Dekamerona smjestio upravo u Certaldo.
Uspinjača vozi koju minutu, a kad vas konačno doveze u Certaldo Alto, osjećaj je sličan kao onaj dan prije u San Gimignanu – ovo je neko drugo stoljeće, ne 21. Kamene uličice, skladne zgrade, još uvijek relativno prazno (em nije sezona, em Certaldo nije „napucan“), ovdje vlada zen i gušt je šetati uokolo naokolo. Vidikovaca također ne nedostaje, a ni zgodnih restorana. U jedan od njih smo htjeli sjesti, ali s obzirom da je prosjek godina bio 60+, a mi s troje male djece, nismo htjeli riskirati da nas netko baci s gradskih zidina i odlučili večerati negdje gdje je manje lijepo, ali za nas prikladnije.
Spustivši se uspinjačom na gore spomenuti trg naišli smo na restoran Il Pirata, i iako nas nije oduševio ambijent, s obzirom na prazni trg gdje nema prometa, sjeli smo u njega. Da bude jasno, ovdje nećete jesti spektakularno, ali će biti solidno i povoljno uz izuzetno ljubazno osoblje (koje će na kraju našoj najstarijoj darovati i keks za doma), a djecu ćete moći pustiti bez straha da šeću trgom.
Kako izgleda mjesto gdje se rodio Leonardo da Vinci, i zašto vrijedi otići do Lucce? Doznat ćete vrlo brzo, za koji dan u novom nastavku putopisa!
Galerija
