Na putu oko svijeta automobilom od kojeg je napravio kamper Nijemac Tobi Wissen (36) zaustavio se i u Hrvatskoj, koja ga je oduševila. U avanturi ga nije spriječio ni koronavirus, a kako bi imao dovoljno vremena da istraž sve zakutke svijeta koje želi posjetiti, dao je otkaz i odlučio se snalaziti s malim budžetom. Do sada je nareckao 65 zemalja u svojoj putovnici, a nakon Kanade, u kojoj će neko vrijeme zastati i raditi kako bi imao dovoljno novca za dalje, plan je – Afrika.
"Dolazim sa zapada Njemačke, iz malog mjesta Kottenheima u regiji Vulkaneifel, nedaleko od Koblenza, koji je, usput rečeno, prekrasan grad. Napustio sam ga kad sam otišao studirati, a ove sam godine dao otkaz u njemačkoj banci, gdje sam se uglavnom bavio digitalizacijom. Počeo sam putovati još tijekom studija, a kad jednom počneš – nema natrag; wanderlust me drži još od tada! Putovanja su za mene način da se odmaknem od tzv. problema svakodnevnog života. Jednostavno sam sretniji, opušteniji i otvoreniji prirodi i ljudima dok putujem. Taj osjećaj traje nekoliko tjedana nakon što se vratim normalnom životu, a onda – sve ispočetka", započinje svoju priču Tobi, koji na putovanju planira provesti još najmanje dvije godine.
Nakon što je njegova firma zbog krize odlučila ponuditi otpremninu zaposlenicima koji odluče otići, Tobi je objeručke prihvatio ponudu i bacio se na planiranje. Kako bi ostao u kontaktu s obitelji i prijateljima, ali i privukao nove, odlučio je pozabaviti se svojim blogom na kojem objavljuje najnovije doživljaje s putovanja. Osim avantura i fotografija na Traveltw.de mogu se naći i konkretni savjeti, poput onih kako od automobila napraviti kamper i tako uštedjeti na skupom smještaju ili pak kako izbjeći da vam bankomat bezobrazno uzme preveliku proviziju prilikom promjene valute. Iako je otpremnina poslužila kao dobar start, da bi vidio cijeli svijet, trebalo je srezati troškove.
"Makar to nije oduvijek bio slučaj, shvatio sam da mi za uživanje u životu ne treba puno novca. I doista, ne treba vam bogatstvo da biste putovali, potrebno je tek prilagoditi stil života. Zaraditi se može volontiranjem za smještaj i hranu ili poslovima od nekoliko sati na dan. S vizom se može putovati i raditi u Australiji, Kanadi i Novom Zelandu.
U Gvatemali sam primjerice krenuo na tečaj španjolskog u školi koju je vodio Nijemac. Igrom slučaja, tražio je profesora njemačkog pa mi je ponudio posao. Objasnio sam mu kako je moj španjolski grozan, a da ne briljiram niti u njemačkoj gramatici. Njemu to nije smetalo. Dogovorili smo se da ću za malu plaću i besplatni tečaj španjolskog predavati njemački – a tako je i bilo naredna dva mjeseca. Kada sam ispričao prijatelju što se događa, rekao mi je da se brine za sve te učenike koji će imati iskrivljeni naglasak iz mojeg kraja", smije se Tobi i dodaje:
"Manji budžet ne znači da morate puno uštedjeti na razgledavanjima ili hrani. Lokalna hrana koja se prodaje na uličnim štandovima može biti izvrsna, a jeftiniji restorani gdje zalaze lokalci također su odlična prilika za isprobavanje domaće kuhinje. Osim toga, nerijetko se dogodi da na takvim mjestima upoznajem ljude i doznajem puno kroz razgovor – nije da se uvijek razumijemo, ali je i pokušavanje zabavno. S manjim budžetom možda neću otići na let balonom, ali ću upoznati gradove na druge načine, primjerice kroz besplatne ture lokalnih vodiča", kaže.
Jednu od takvih tura isprobao je i u Dubrovniku, gdje je jeftino prošao i sa smještajem u hostelu Free Bird. Iako su inače neprestano puni, ondje se ove godine zbog koronavirusa cijena noćenja kreće od oko 160 kuna, a odabrao ga je zahvaljujući visokim ocjenama na Bookingu. One su se pokazale i više nego opravdanima – zbog odlične ekipe na recepciji pune pozitivne energije i uvijek spremne pomoći, ali i zbog sjajne lokacije i čistoće. Hosteli su, kaže Tobi, i najbolja mjesta za upoznavanje novih prijatelja te razmjenu iskustava.
Tobi je u Hrvatsku otišao na preporuku prijatelja i, kako kaže, nikada prije u Europi nije vidio tako čisto more.
"Nisam imao pojma koliko je Hrvatska raznovrsna niti koliko su planine blizu obali. Nažalost, nisam imao prilike posjetiti Slavoniju, ali sam vidio Pulu i Rovinj (genijalni gradovi), zatim Plitvice (prekrasne), kao i Ugljan, Zadar i Biokovo. Kada sam već došao u nacionalni park, morao sam se popeti na Svetog Juru. Na putu do Dubrovnika srećom sam se odlučio izbjeći plaćanje cestarine i uživao u fantastičnom pogledu. Dubrovnik je grad iz snova, a s ljudima koje sam ondje upoznao doživio sam samo pozitivna iskustva. Hrana u Hrvatskoj također je sjajna! Vjerujem da će mi vaša zemlja nedostajati kada odem dalje.
No čini mi se kako sam bio jedini na cesti koji se pridržavao ograničenja brzine. Nikada me nisu prestizali toliko kao u Hrvatskoj. Htio sam se prilagoditi, ali nisam htio zaraditi kaznu. Ponekad sam se pitao jesu li znakovi na cesti zapravo ograničenja najmanje, a ne najveće dopuštene brzine", smije se Tobi, kojem to nije bilo jedino zanimljivo iskustvo u prometu. Na Tajlandu je također doživio neobičnu situaciju dok se s prijateljem vozio na skuteru bez kacige.
"Zaustavila nas je policija, kao i drugih pet turista koji su već čekali u redu. Kada je došao red na nas, policajac nas je zatražio 200 bahta (oko 40 kuna). Budući da smo prijatelji, dao nam je i popust tako da jedan može proći bez kazne. Dao nam je i potvrdu uz riječi kako samo jednom dnevno moramo platiti kaznu za vožnju bez kacige. Mirni smo do kraja dana, a sutradan možemo sve ponoviti", veselo će Tobi.
Iako se beskonačno putovanje može činiti kao savršen život, ipak se postavlja pitanje što vječni putnici rade kada im dosadi razgledavanje ili planiranje sutrašnjeg dana.
"Najljepša stvar kod putovanja jest to što mogu raditi ono što želim, osobito ako putujem autom pa sam dovoljno fleksibilan. Ima dana kada se veselim razgledavanju, a ponekad uživam u opisivanju doživljaja na blogu. Ponekad odlučim samo ležati na plaži i čitati e-knjige ili razmišljati o idućoj destinaciji. Lijep je osjećaj kad nisi pod stresom i možeš bezbrižno dočekati kraj dana", kaže Tobi.
Jedna od destinacija koja ga je posve neočekivano oduševila bili su Filipini, kako zbog prirode, nestvarno lijepih otoka, tako i zbog ljudi – osobito izvan popularnih gradova s gomilom turista.
"Očekivao sam da će Kolumbija i Mjanmar biti sjajni, ali Filipini su me iznenadili. To je nevjerojatno otočje puno predivnih mjesta i veselih ljudi. Morat ću se jednom onamo vratiti", oduševljeno će Tobi, a kad govorimo o destinacijama koje su ga razočarale, prisjeća se Sihanoukvillea, lučkog grada u Kambodži u kojem se nema puno što razgledavati, a ni plaže nisu za preporuku.
"Sihanoukville je kontroverzna mješavina turista koji troše bogatstvo na drogu i alkohol i gomile siromašnih stanovnika koji mole za novac kako bi mogli djeci kupiti nešto za jelo."
Osim na svojem blogu, Tobi objavljuje fotografije na Instagramu, a počeo je i snimati za YouTube kanal. Jedna od najuspješnijih objava bila je ona u kojoj objašnjava kako od automobila napraviti kamper. Razlog tome, kako kaže, leži u činjenici da nema puno videa u kojima se to može naučiti - ljudi većinom od kombija stvaraju "putujuću kuću", ali automobil je jeftinija varijanta.
Brzopotezna pitanja
Osim osnovnih stvari, bez čega ne putuješ?
Fotoaparata, knjiga i mreže za spavanje
Omiljeno mjesto na svijetu?
Salar de Uyuni
Najbolja hrana?
Tajlandska
… a piće?
Svježe cijeđeni sokovi
Trenutak koji nikada nećeš zaboraviti?
Plovidbu od Paname do Kolumbije (mislio sam da brod neće izdržati)
Mjesto na koje se želiš vratiti?
Filipini
Najdraža plaža
Plaža na otocima San Blas u Panami
Što ti nedostaje na putu?
Fini domaći kruh sa sirom
Čemu su te naučila putovanja?
Da su moji "ozbiljni" problemi u usporedbi s tuđima – šala 😊
