Galerija
Pomislimo li na nizine, močvare, domaće ognjište, živu glazbu i čašu vina, vjerojatno zamišljamo isto: istok i Baranju. Neki kažu kako je Baranja dobila ime po – barama. Ima smisla kada pogledamo močvarni prostor između Drave i Dunava ispresijecan poljima i vinskim cestama. No, neki će reći da je njeno ime malo zanimljivijih korijena – o tome ćemo kasnije.
Danas odlazimo sjevernije od Osijeka i Dravete otkrivamo što sve treba vidjeti i doživjeti prilikom posjeta Baranji, odmah uz ispriku: bit će nemoguće nabrojati sve bez da srušimo stranicu. Stoga krećemo dozirano za (možda) prvi, ali ne i zadnji put na istok, gdje je – kako reče zaljubljenik u Baranju, Mirko Hunjadi – „Dunav otac, a Drava mati…“.
Romantika ispod povijesne prašine: stari dvorci Baranje spavaju u tišini i zelenilu
Baranjski dvorci sa zelenim perivojima obično su služili kao lovne i ladanjske rezidencije svojim vlasnicima plave krvi. No, s izumiranjem aristokracije i neka njihova imanja pala su u zaborav. Nekadašnji svjedoci bogatstva i raskoši vladajuće klase danas spavaju u tišini šuma, parkova i jezera. Postoje inicijative da ih se „prodrma“ i probudi, čemu držimo fige, ali u svakom slučaju ih vrijedi posjetiti već sada.
Jedan od najpoznatijih dvoraca je klasicistički ljepotan Esterhazy u Dardi. Pripadao je staroj mađarskoj obitelji, tj. glavešini barunu Kazimiru. Veliki dvorac okružen perivojem opljačkan je i narušen za vrijeme Domovinskog rata, no danas se radi na njegovoj obnovi i prenamjeni.
Dvorac Eugena Savojskog u Bilju romantično je zdanje u raslinju na rubu Kopačkog rita. Bio je to poklon cara Leopolda austrijskom vojskovođi za uspješnu borbu protiv Turaka, a svake godine živne na dan dvorca kada se ovdje odvijaju kostimirane predstave, viteške igre i plesovi.
Spomenimo obavezno i dvorac Tikveš, starog domaćina društvenih elita: od pripadnika obitelji Habsburg i dinastije Karađorđevića do maršala Tita koji je ovdje imao predsjedničku rezidenciju. U kompleksu dvorca nalaze se još i lovačka kuća, kapelica te edukacijski centar.
Mistične priče o zakopanom blagu – jedno blago traže svi, drugo se malo tko usudi
Močvarno područje puno starih dvoraca i pustara u kutku Hrvatske plodno je tlo za brojne priče, legende i mitove – pa možda i neke sablasne ture? Nama dvije najpoznatije predaje vezane su uz izgubljeno blago, a ostale tek treba otkriti od domaćih ljudi koji znaju bolje. Ima tu i vještica, ukletih kuća, zmija, čudnih tornjeva…
No, za sad smo se pomamili za blagom. Priča se kako je na Dragojlovom brijegu pored mjesta Jasenovac, među starim grobovima i kapelicom, skriveno blago iz doba Osmanlija. Točno u podne na još nepoznatom mjestu ukazuje se put prema njemu, no one koji bi krenuli u potragu kasnije bi obuzele mračne sile i nesreće.
Druga legenda govori o zločestoj vladarici Marti koja je izrabljivala kmetove a priče o njenoj okrutnosti stigle su čak do mađarskog dvora. Prepavši se da će doći po nju, zgrabila je svoje zlato, upregnula vrance prema litici iznad Dunava i izvršila samoubojstvo strmoglavivši se u rijeku. Srećom, danas je izgubljeno zlato, zajedno sa bičevima koje je koristila, samo predmet lokalnih igri i zabava u kojima ih prisutni traže po surducima, koji nas dovode do iduće točke.
Surduci: baranjski kanjoni i puteljci koje je odredila priroda
Možda se neki pitaju: što su to surduci? A tek kad im Baranjci kažu da su to njihovi kanjoni, nastaje potpuna zbrka. Kanjoni u regiji čiji najviši vrh ima jedva 250 metara? Pa… Da. Mali kanjoni.
Surduci su strmi i duboko usječeni putevi kakve planinari često viđaju u svojim pohodima. Sa strane takvih udubina vidljivo je nekad i korijenje drveća. Ovi putevi koje je utabala priroda domaće stanovništvo poštuje i intervenira u skladu s njom. Tako su nekada otežavali promet kočijaša, a danas putovanje pitomijim surducima vodi do prekrasnih destinacija. Jedna od njih su baranjski gatori, čuvari dobrog vina.
Putevi zlatnih kapljica vode u špilje i planine: baranjski gatori i vinske ceste
Još jedan izraz ponekad neodvojiv od surduka, jest onaj koji opisuje baranjske kućice djelomično ukopane u zemlju. Zovu se gatori i stari su čuvari domaćeg vina.
Nekada su to bili prave „špiljske“ nastambe siromašnijih slojeva u lesnim brdima – u njima se živjelo, kuhalo, spavalo… Danas su proživjeli renesansu i čine vinske podrume, a poredani jedni pored drugih i cijele vinske ulice. Ne zaboravite se toplije obući kad ulazite jer je u njima uvijek malo svježije.
Jedna od najpoznatijih kolonija vinskih podruma nalazi se u Zmajevcu, u općini Kneževi Vinogradi.
U njoj je također i 500 godina star vinski podrum Belje. Iznad njega uzdiže se vinogradarsko Bansko brdo čije beskrajne vinograde i vinske ceste svjesno ili nesvjesno imamo u mislima kada pomislimo na Baranju. Stari Rimljani i kasnije Nijemci zvali su ga zlatnim, osunčanim brdom (Mons Aureus tj. Goldberg), a danas među domaćim ljudima možete čuti i naziv – Planina! Dinara na aparatima, ali ipak je ovdje najviši vrh Baranje, Kamenjak sa svojih 245 metara nadmorske visine.
Baranja je poznata po sortama kao što su graševina, pinot sivi i bijeli te Chardonnay. A sjećate li se nedovršene priče o njenom imenu s početka? Jedna od njih kaže kako je Baranja dobila ime prema mađarskom izrazu „bor-anya“, što znači: Majka vina. U to ime!
Nije dobro piti na prazan želudac…
Budimo iskreni, koji kolege su se na faksu najviše veselili odlasku kući za vikend i vraćali s najboljim zimskim zalihama? Danas, kad nam je studentska pipa zavrnuta i istočna hrvatska kuhinja teže dolazi do nas, mi idemo njoj.
Baranja dočekuje bogatim i poznatim mirisima u zraku – hrana se često kuha na otvorenoj vatri, a na stolu su šaran u rašljama, čobanac, fiš paprikaš, čvarci, gulaš od divljači, umak od kopriva, i ništa bez baranjske crvene papričice i čaše vrhunskog vina.
Razloga za slavlje, feštu i dobro druženje na istoku nikad ne nedostaje, a ono što gastro ponudu ovdje čini posebnom jesu poznata gostoljubivost i trud domaćina vidljiv i u najmanjim detaljima. Porcije i cijene su narodne, pa gosti uvijek odlaze punih usta – pohvala.
Kuda krenuti? Sumnjamo da ćete pogriješiti prateći mirise i intuiciju, no evo nekoliko ideja za smještaj i/ili dobar obrok.
Prekrasno uređen Didin Konakkraj Kopačkog rita, lijepo seosko imanjeJurini dvoriu Kneževim Vinogradima,Darocz od čije galerije slika već cure sline, restoran i vinarija Josićkod Zmajevca, tradicionalni restoran i pansion Citadela, Knežev dol okružen prirodom…
Ili možda…
Etno selo Karanac: autentična Baranja uz soundtrack starih vremena
Nedaleko od Osijeka, u srcu Baranje smjestilo se etno selo Karanac koje iz godine u godinu privlači sve više posjetioca. Sve je kao nekad: hrana, vožnja seoskima kolima, miris hrane na otvorenoj vatri, autentično uređene panonske kuće i prostorije, živa tamburaška i romska glazba… Stoga ne možete pogriješiti odlučite li se za neko od domaćinstava.
„Sretno živimo svoje dane“, poručuju iz Ivice i Marice. Idilično seosko gospodarstvo u etno selu Karanac pruža sav ugođaj koji je potreban: od smještaja i domaće hrane, do jahanja i vožnje fijakerom. A onda, sve četiri u zrak na ležaljke, uz čašu vina i tamburašku ili romsku glazbu – po željama.
Seosko gospodarstvo pokrenula je mala obitelj s puno entuzijazma i kućnih ljubimaca, a ugođaj najbolje dočarava njihov opis života na selu: „Budimo se uz pjev pijetla i zvona seoske crkve, ptičice cijeli dan cvrkuću, psi trče pod nogama, a sam pogled na prekrasne konje u koralu oduzima dah.“
Etno restoran Baranjska kuća dočekat će vas s raskošnom ponudom domaćih jela: od puževa u umaku od kopriva do fiš paprikaša i šarana. A unutar restorana se pak nalazi mali muzej na otvorenom: Ulica zaboravljenog vremena. Ova popratna izložba vodi kroz stare zanate, kovačevu kuću s prekrasnim vidikovcem i mlin koji domaćini koriste za pravljenje svog kukuruznog brašna.
Tko bude imao problema s rastankom, tu su sobe Kod Baje. Živahne kontrastne boje, drveni ukrasi, potkove koje krase stupove i stari lampioni mogli bi zbuniti nekoga tko tek upoznaje istok Hrvatske i podsjetiti ga na meksičke rančeve iz sapunica. No, karirani zastori i stolnjaci, sijeno u dvorištu i živa romsko-tamburaška glazba u večernjim satima podsjećaju nas da je baš to naša lijepa Baranja u svojom starom duhu.
Otopiti kalorije i ako treba, uvaljati se u blatu: kuće u prirodi i malo adrenalina
Baranja možda jest mirna ravnica i njena planina zvuči kao šala, pa planinarenje definitivno otpada, no to ne znači da ovdje ne možete iskusiti adrenalin.
Najpopularniji oblik rekreacije i možda najljepši način da otkijete regiju je svakako bicikl. Zbog razvoja cikloturizma ovdje nećete imati problema s najmom bicikla, a sve više iznajmljivača ima bike&bed ponudu. To znači da su i vaš ljubimac i odjeća zbrinuti, a na raspolaganju vam stoje informacije o stazama, vremenu i rent-a-bikeovima u području.
Naši favoriti su Dunavska ruta i Panonski put mira koji povezuje Osijek i Sombor.
Osim bicikliranja, možete se okušati u zip lineu, penjanju po stijenama ili jahanju konja - sve na jednom mjestu, u kući u prirodi zvanoj Zlatna greda.
Ili svratite do Tri mudraca koji vam nude streljaštvo, trkaće vožnje, vožnju čamcima, off road avanturu, panoramski let, paintball te nešto mirnije aktivnosti kao što su etno radionice ili kulinarski tečajevi.
Ruke u blato za originalne suvenire
Ne morate se cijeli „zapackati“ ako ne želite. Ali možete malo zaprljati ruke za lijepe suvenire i drage ljude na baranjskoj Akademiji blata i radionicama keramike i lončarstva. Savršeno prigodan suvenir iz kraja u kojem je zemlja blago samo po sebi i gdje još postoji direktna veza između nje i ljudi.
Postoje i brojne suvenirnice s etno suvenirima te štandovi s domaćim specijalitetima, a jedan nemojte zaboraviti. Zovu ga crveno baranjsko zlato, a bez njega nema paprikaša i čobanca. Možete ga pronaći na štandovima i tržnicama ili jednostavno nanjušiti na kilometar. Pogađate: baranjska paprika.
Planirate li povratak kući i prijateljima bez kulena ili boce vina i rakije, možda bi bolje bilo da se ne vraćate..
Kruna putovanja pripada močvarnom carstvu: Kopački rit
Treba li išta govoriti? Močvarni rezervat prekriven šumama bijele vrbe i šašem dom je više od 2000 vrsta biljaka i životinja, od močvarnih ptica, jelena i divljih svinja do dabrova i divljih mačaka. Ovdje zimuju guske i patke iz dalekog Sibira, a koliko tek riba živi u njegovim vodama pokazuje ovaj matematički zadatak: ptica kormoran može dnevno pojesti do pola kile ribe. Koliko riba mjesečno pojede 2 000 kormorana koji žive na ovom području, ako si daju oduška?
Kreket žaba i rika jelena, prizor orlovih gnijezda i ptica kad uzlete – sve to privlači promatrače ptica i izletnike željne foto-safarija, a iskustvo je pojačano vožnjom brodom ili čamcem.
Mnogo je sadržaja ovom trokutu hrvatskog istoka kojeg tek valja istražiti i otkriti.
Tu je spomenik na Batinsku bitku i 1300 boraca koji su dali živote u borbi protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu. Veličanstven obelisk rad je kipara Antuna Augustinčića i ujedno je lokacija s koje se pruža pogled na Hrvatsku, Mađarsku i Srbiju.
Ili primjerice selo cvijeća – Petlovac. Naziv Blumendorf su mu dali Nijemci u 17. stoljeću, i to s dobrim razlogom. Cijelo mjesto tada je bilo šareni labirint raslinja i cvijeća, čemu svjedoče i neka današnja stara dvorišta.
Veselimo se svakom idućem povratku u Baranju i prepoznavanju njenog turističkog potencijala, naročito među domaćom publikom. Planirate li kasnojesenski romantični izlet, provjerite događanja na službenoj stranici turističke zajednice i prepustite se domaćima da vas vode.
Naš vodič za početnike u Baranji započeli smo, i završit ćemo riječima Mirka Hunjadija. Rođenog Vinkovčanina život je odveo u Baranju u koju se zaljubio i posvetio joj putopisnu knjigu Baranja, u kojoj piše:
„Vozilom možeš u Baranju kad zaželiš. Srcem – samo jednom u životu.“
