Galerija
Brinje je mjesto uzbudljive povijesti, razliveno u Brinjskom polju, s malim kućama uz nekada carsku cestu koja se još sjeća i krajišnika i minera i kolona automobila 1980-ih, čiji su putnici nestrpljivo odbrojavali mjesta do Vratnika i prvog godišnjeg susreta s velikim plavetnilom.
Ponekad se Brinje sasvim opravdano naziva i "Vratima Like". Na širokoj zaravni između Male Kapele i Velebita (ili obrnuto, stižete li s juga), pozdravlja sve češće namjernike i želi im srdačnu dobrodošlicu u ovaj kraj neopisive ljepote gdje se bijeli krš nadmeće s crnim šumama. Nedavno uređeno odmorište s vidikovcem na ulazu u Brinje s velikim srcem za fotkanje govori da je Brinje spremno i za neki novi turizam.
Siđite s autoceste
Glavnu brinjsku cestu, istu onu koja ga povezuje s Jezeranama i Modrušem iza 888 metara visokoga prijevoja Male Kapele, a na drugu stranu sa Žutom Lokvom, na sigurnoj udaljenosti, ali u savršenoj paraleli, prati autocesta A1, s koje ćete tek noću, kada je obasjaju reflektori, uočiti obnovljenu gradinu Sokolac, koja kao da je narasla od ponosa i novootkrivene ljepote.
Bilo je ovdje života i mnogo prije Sokolca, koji se prvi put spominje u 15. stoljeću. Nekada je ovaj kraj bio zemlja Japoda, pa su došli Rimljani koji su podigli naselje Monetium, a negdje početkom srednjeg vijeka naselili su ga Hrvati. Samo ime Brinje prvi se put spominje 1343. godine. Jedni tvrde da dolazi od riječi "brnja" ("brigna"; klek ili borovica), a drugi pak da je nastalo od riječi "brina" - uzvisina.
Sokolac ili, za prijatelje, Gradina
Brinjska se Gradina, naime, nalazi na neobičnome usamljenome brdašcu koje kao da pazi na mjesto, a do njega se stiže za samo nekoliko minuta od zaboravljene Jozefine i središta Brinja. Sokolac je bio jedna od važnijih frankopanskih utvrda, a njezin je sastavni dio i, također obnovljena, gotička kapela Presvetog Trojstva. U kripti kapelice u kojoj su Frankopani s galerije, odvojeni od puka, slušali propovijedi, danas je postavljena izložba o prošlosti Sokolca. Stari grad možete posjetiti uz najavu Turističkoj zajednici Općine Brinje.
Brinje se može pohvaliti još jednim vrijednim spomenikom (nulte kategorije), kasnoromaničkom kapelom sv. Fabijana i Sebastijana iz 14. stoljeća, kao i kamenim mostom preko potoka Gata, sa Sunčevim satom izgrađenim 1801. godine. Brinje je nekada bilo važna trgovačka postaja na cesti koja je spajala Senj i Modruš, a njezinom je trasom u kasnom 18. stoljeću povučena mnogo modernija Jozefina. Još i prije nove ceste, 1772. godine, prema odluci Marije Terezije, u Brinju je otvorena prva trivijalna škola u Lici.
Najbolji mineri na svijetu
Brončanim spomenikom, djelom kipara Koste Angelija Radovanija, odana je počast brinjskim minerima, koji su nadaleko bili poznati po svojoj vještini, a govori se i da nema tunela na svijetu u čijoj gradnji nije sudjelovao makar jedan Brinjak. O minerima možete ponešto naučiti i na Biciklističkim stazama brinjskih minera, koje vas pedesetak kilometara dugom trasom dovode do osamnaest označenih lokaliteta i povijesne i prirodne baštine.
Zaljubljenici u planine u Brinju teško će se odlučiti na koju će stranu i na koju prvo, a i ljeti i zimi mogu se okušati u penjanju po stijeni u Starom Brinju. Kružna poučno-pješačka staza Brinjski prsten, duga osamnaest i pol kilometara, trebala bi biti na popisu svakoga tko želi bolje upoznati sjever Like. Njome ćete stići i do Siničić-spilje, prave speleoposlastice, a u blizini, između Male i Velike Kapele, prema Zemljinoj utrobi krenula je i Rokina bezdana.
U centru Brinja možete, također uz najavu Turističkoj zajednici, razgledati etnografsku zbirku i zaviriti u nekadašnji lički obiteljski život. Za dan pun prirode i kulture nagradite se – kao nekad, u jednom od restorana uz cestu, Victoriji u samom Brinju ili Gackoj dolini u Žutoj Lokvi (radi sezonski), koji će vas podsjetiti kako se prije i putujući – uživalo.
Jad i tuga: Nekoć glasovito lječilište zbog kojeg je u Hrvatsku dolazila cijela Jugoslavija danas je teško prepoznati
