Najveći grčki otok na kojem se prema mitologiji rodio Zeus, vjerojatno ne treba pretjerano predstavljati: predivna Kreta već nam je svima dobro poznata, bilo da smo ju posjetili ili ju još samo sanjivo promatramo na našem popisu destinacija koje jednom moramo obići.
Poznata je po svojim minojskim ruševinama, kanjonima i pećinama idealnima za planinarske avanture, planinskoj pustinji u planinama Lefka Or, kuhinji koja je ostala vjerna klasičnim tj. antičkim sastojcima poput maslinova ulja, ribe i janjetine (kretska prehrana danas se smatra jednom od najzdravijih na svijetu), tvrđavi Koules koju su podigli Mlečani, plažama među kojima se ističe Elafonisi sa svojim azurnim morem i pješčanim dinama…
A nešto je manje poznata i po špilji na istoimenoj plaži – Matala. Riječ je o fascinantnom kompleksu u stijenama na koji se možete popeti i iz kojih, kao iz luksuznog špiljskog apartmana možete promatrati more i plažu koje se pružaju kao na dlanu. Cijela kamena formacija izdaleka izgleda poput kita koji izranja iz mora i nasukava se na obalu, pa nije ni čudo što brojni turisti hrle na sam jug Krete samo kako bi vidjeli ovo čudo.
No, tu nije kraj. Bome, nije ni početak priče o oduševljenim posjetiocima. Kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih ovdje su dolazili boemi i legende hipi perioda. Na Kreti su poput nomada boravili Bob Dylan, Joan Baes, Janis Joplin i Cat Stevens, a najpoznatiji hipi koji je živio u ovim špiljama bila je nagrađivana i utjecajna glazbenica Joni Mitchell. Bila je ovo prava oaza za djecu cvijeća koja su bježala u prirodu tražeći spas od svijeta koji se činio toliko korumpiran i neprijateljski.
Poznati američki magazin Life je tako 1968. godine poslao svoje novinare u Matalu kako bi otkrili zašto svi bježe ovdje i kakve se to ljubavi rađaju u špiljama. Uskoro će svi čitati o Matali, tzv. hipijevskoj obećanoj zemlji gdje se pod noćnim nebom i nad Mediteranskim morem možete potpuno isključiti od svega.
Joni Mitchell je, inspirirana Matalom, 1971. godine napisala ljubavnu pjesmu Carey upravo u ovim špiljama. Carey je, čini se, momak s kojim se ovdje zabavljala prije nego je zaključila da je odavde „teško otići, ali to ipak nije moj dom“. Pa dobro, nitko ne kaže da trebate živjeti u špilji, a uostalom i ne možete. To su saznali i hipiji na teži način kada su ih odavde potjerali crkva i vojna hunta.
Naime, nisu svi bili oduševljeni hipijevskim stilom života u špiljama. Konzervativniji slojevi društva žalili su se, a mediji pisali o „propalicama“ i „nenormalnim ljudima“ koji se ovdje upuštaju u orgije. Štoviše, pisalo se o nastojanjima hipija da ovdje kreiraju „treći spol“. Kada je policija upala u špilje, nisu pronašli nikakav treći spol, samo gomilu marihuane i hrpu nasmiješenih lica koja nisu shvaćala o čemu se radi. Tako je završio jedan od najpoznatijih grčkih tuluma na Kreti…
Ni danas nije dozvoljeno noćenje u ovim špiljama, no za par eura možete ih obići, penjati se po njima i barem na trenutak zamisliti neki drugi život. Samo ponesite prikladnu odjeću jer su vapnenačke stijene prilično skliske.