Dinant je valonski grad na jugoistoku Belgije, no više nas zanima činjenica da se smjestio u strmoj dolini rijeke Meuse, zbog čega izgleda bajkovito i privlačno. Čak mu i samo ime potječe od keltskog naziva „Sveta dolina“ ili „Božanstvena dolina“.
Naime, stari dio grada razvio se u uskom prolazu između stijena i rijeke, pa su njegove kućice i zgrade poredane u koloni jedna pored druge, licem okrenute prema rijeci.
Stijenama tu nije kraj – na samom rubu grada nalazi se još jedna, visoka 40 metara. Pažnju plijeni svojim oblikom nalik igli, naročito jer stoji odmah uz cestu. Ako putujete autom, prolazite kroz pukotinu između nje i druge stijene.
Postoje legende o tom prolazu koje se oslanjaju na antičke epove, no vjeruje se da je u stvarnom životu za njega zaslužna vojska francuskog kralja Luja XIV.
Iznad stare gotičke crkve i niza zgrada uz obalu, na ogromnoj stijeni nalazi se utvrda iz 11. stoljeća. Iako je nekoliko puta uništavana, obnovljena je iz temelja u 19. stoljeću pa danas do nje možete doći uspinjačom koja kreće od crkve Notre-Dame.
Dio je lanca „utvrda na rijeci Meuse“, pa ako ste ljubitelj starih utvrda, dobro je znati da vas duž rijeke čekaju još tri velike utvrde zanimljive i burne povijesti. Svakako svratite u obližnji dvorac Freyr, koji nazivaju mini verzijom francuskog Versaillesa.
Gotička crkva jedan je od simbola grada koji ćete lako upamtiti zbog neobičnog izgleda kupole – mnogi kažu da ih podsjeća na luk. Hoće li, poput luka, izazvati suze oduševljenja ili zgražanja, ostavit ćemo putnicima da otkriju sami.
U Dinantu je živio i Adolphe Sax, izumitelj saksofona. Njegova kuća danas se nalazi u ulici koja nosi njegovo ime, a tu je i Kuća gospodina Saxa, mali muzej posvećen velikom glazbeniku i povijesti saksofona.
Spomenici saksofonu u raznim bojama (koje predstavljaju članice EU-a) nalaze se svuda po gradu, a najviše na gradskom mostu na kojem je Charles de Gaulle dobio metak u nogu 1914. godine. Što nas je podsjetilo, u gradu postoji i vrlo dobar muzej oružja.
U istoj toj dolini rijeke Meuse rođeno je i pivo Leffe. Lijep, romantičan, glazben i pun piva – tko bi (osim de Gaullea) mogao imati nešto protiv?
