Dvorci su oduvijek bili domovi vladara, plemićkih obitelji i zemljoposjednika. U Hrvatskoj su sačuvani stotine dvoraca, utvrda i kula, a svaka građevina priča neku svoju jedinstvenu priču. Generacijama se prenose misteriozne legende i povijesne činjenice koje lede krv u žilama. Jedna od njih je legenda o Bijeloj gospi, zazidanoj djevojci u barokom dvorcu Normann-Prandau u Valpovu.
U malom slavonskom gradiću nadomak Osijeka, smjestio se jedan od najvećih dvoraca u Hrvatskoj. Normann-Prandau je jedinstvena srednjovjekovna barokna cjelina koja se ubraja u jedno od najbolje očuvanih hrvatskih vlastelinstava.
Ova utvrda se prvi put spominje u 15. stoljeću, a okružena je dubokim obrambenim opkopima, ispunjenim vodom rijeke Karašice. Dvorac je okružen povijesnim arboretumom s mnoštvom raznog drveća i bilja.
Danas je to savršeno mjesto za šetnju i uživanje u kulturnim i povijesnim ostavštinama lijepe Slavonije, a povijest govori da to nije uvijek bilo tako. Davno su posjetitelji u širokom luku zaobilazili Valpovo da slučajno ne bi ugledali duh mlade Katarine.
Legenda o tragičnoj ljubavi i njezinom završetku
Stari valpovački kaštelan imao je lijepu kćerku Katarinu koja je voljela Nikolu, zapovjednika gradske posade u borbi protiv Turaka. U Katarinu se zaljubio i Antonio, carski izaslanik koji je u to vrijeme živio u dvorcu. Katarina Antoniju nije uzvratila ljubav pa je on odlučio spremiti osvetu. Prešao je na stranu Turaka i ubio Nikolu, a Katarinu zarobio. Okrenutu naglavačke, živu ju je zakopao u zidine između gradske kapelice i kule.
Tristo godina kasnije, u srpnju 1838., u dvorac su doselili grof i grofica Prandau. Njihov obiteljski prijatelj, natporučnik Kuschmann, se naglo razbolio i došao na liječenje u valpovačke toplice. Grof Prandau je velikodušno primio prijatelja na svoje imanje ne sluteći da će on pokrenuti najmračniji period njihovih života.
Već nakon prve noći prespavane u dvorcu, natporučnik se požalio grofu kako nije mogao spavati jer ga je cijelu noć proganjao duh djevojke koja tvrdi da je prije 300 godina živa naglavačke zakopana u zidove dvorca. Rekla je da ga neće prestati proganjati sve dok ne izvadi njezino tijelo iz zidova i ne sahrani ga u „posvećenoj zemlji“. Ako ispuni njezine želje, odmah će ozdraviti, a još će postati i bogat jer će mu otkriti gdje je zakopano blago.
Grof Prandau nije vjerovao svome prijatelju, misleći da halucinira od lijekova. Duh lijepe Katarine nastavio je proganjati natporučnika pa se obratio grofici. Grofica je slugama rekla da krenu kopati, a onda su svi ostali šokirani. Točno između gradske kapelice i kule, pronašli su kostur mlade djevojke.
Legenda kaže da je od tada dvorcem zavladao mir, a natporučnik Kuschmann je potpuno ozdravio i živio sretno do kraja života, trošeći svoje blago.
Na stotu godišnjicu ovog misterioznog događaja, valpovački načelnik Josip Pinterić, napisao je i režirao kazališnu predstavu „Tajna valpovačkog dvorca“. Svjedočanstva o sablasnim događajima iz Valpova opisana su i u legendarnom časopisu „Vienac“.
Više o mračnim tajnama hrvatskih dvoraca možete pročitati ovdje.