Windy nas vodi kroz mali puteljak iza štale di se skupila ekipa od 10ak lokalaca koji su već duboko iza prve cuge. Ljubazno nas dočekuju i prepuštaju nam njihova mjesta oko stola. Koja ljubaznost! Par malih čašica rižinog vina za upoznavanje, i tu kreće nova avantura. Windy pleše po stolu, demonstracije Kung Fu-a, i fenomenalna večera na brzaka. Riba koja je pečena na vatri zajedno sa utrobom i ljuskama, poljski miš sa roštilja i ukiseljena koža vodenog bizona. Windyev moto je – „Why Not!“ . Pa zakaj nebi i mi to probali! Riba je bila ukusna, jede se samo meso i koža koja se umače u chilli, a miš – nikaj posebno, presuho meso koje mi se čini dosta masno. A šta se tiče kože od vodenog bizona – nikad više.
Pozdravljamo se sa ljubaznim lokalcima i vraćamo se u naš „hotel“ koji zapravo nije hotel već drvena kuća od bambusa. Tu nas dočekuje još hrane. Spring rolice, piletina, riba, riža, zelenjava! Koji obrok. Ovo super sjeda nakon n-te čašice rižinog vina. Pozdravljamo se s dečkima i odlazim na spavanac. Windy nastavlja partiju sa lokalnom ekipom.
Jutro je brzo došlo, a noć je bila izuzetno hladna. Kiša je padala cijelu noć i dobro ohladila zrak. Windyevo lice je 2 cm ispred mojega – 'Vejk up! Elefant rajd! Vaj nat!'. Veseli Windy me tjera da obučem kabanicu i krenem na jahanje slona. 'Kaj si krejzi Windy? Vani pada ko ludo!'. Oblačim kabanicu koja je dizajnirana za hobbite i odlazim na jahanje. Čeka me predivan ogroman slon i mali čoplek koji mu sjedi na vratu. Nakon neke čudne naredbe, slon se prigne i ja se penjem. Osjećaj je fenomenalan, ali je slon spor do bola. Nakon 12 satne vožnje motorom, ovo je pre sporo! Ali ima twist, nije samo obično jahanje, prolazimo kroz cijelo jezero! Slon se lagano probija kroz jezero i sa površine mu viri samo surla kroz koju diše. Ovo je super!
Slon, kojem ne znam ime, me vraća do početne točke. A tu me čeka moj vodič. Nakon par izmjenjenih rečenica zaključujem da je opet bil na cugi. Smrdi ko irski pub! Prije nego se oprostimo sa selom, moli me da odem s njim da se pozdravi sa svojim frendima. E tu si je opet malo popil. Moral sam i ja – veli Windy da je bezbrazno ako odbijem, a nije mi u interesu uvrijediti ljude koji su nas tako lijepo jučer ugostili. Windy rokne jednu, i za kraj još jednu. Iz pristojnosti. E tu ga upozoravam. Ipak nas čeka duga vožnja a vani kiša pada ko luda.
Krećemo dalje kroz ogromne lokve vode koje su se stvorile nasred puta, jedva se probijamo do plantaže dudovog svilca i vodopada. Kiša pada ko luda i mokar sam do bola- ona hobbit kabanica baš i ne pomaže. Jedva se probijam kroz skliske stepenice do vodopada i divim se njegovoj jačini. Divim se svega 3 minute jer sam mokar. Opet kiša zeznula i ovaj dan. Al dobro, barem nešto danas na ruti. Idemo do posebne plantaže kave – Weasel shit coffee! Lasice se hrane zrncima kave koje kasnije probave! E tu slijedi cijeli komplicirani proces pranja njihovih drekova. Rezultat je odlična kava koja je kisela ali jednako tolko ukusna! Ma bomba. Ova vrsta kave se svrsta među jednima od najskupljim na svijetu.
Stižemo u Dalat i raspakiravamo se u hotelu. Hotel mi je sumnjiv jer je ispod njega garaža sa crvenim svijetlima i iznad koje se oglašava „Spa“ i razne vrste masaža. Možda pretjerujem, ali mislim da je ovo bordel. Kipamo stvari u sobi i odlazimo do susjednog hotela po Dance. Windy nas vodi na večeru.
Večera je bila fenomenalna. Vijetnamski hot pot. Dobijete goveđu juhu sa tonom govedine, tofua , rezancima i zelenjave. A trik je da sami kuhate sve ispred sebe. Meso je kuhano, vi samo dovršavate ostatak. Brutala! E tu počinje Windijevo novo cuganje. Sa Dancima ubija litru rakije od banane i nastavlja sa pivama. Pošto sam cijeli dan provel na kiši i roka me ubojita temperatura, stajem na drugoj pivi. Selimo se na rundu biljara u bircu do restača i nastavljamo sa igrom do ponoći. Windy, normalno, pijan ko deva. Vraćamo se u hotel i uz moju pomoć (vodim svojeg vodiča) stižemo! Hotel je zaključan. Ali Windy zna drugi ulaz! A to je kroz onaj shady Spa za kojeg sumnjam da je bordel. Prošla je ponoć i sad sam siguran da je ovaj cijeli kompleks zapravo - bordel! Prolazim pokraj cura koje rade, Windy prolazi kraj njih uz normalno- dovikavanje! Smještam ga u krevet ali se frajer budi i objašnjava mi da mora u „saunu“. Treba mu „sauna“ jer je ona „zdrava“ dok je pijan! „Pušim“ njegovu foru i puštam ga. Samo molim boga da mi kroz sat vremena policija ne razvali vrata od sobe.
Umoran od cijelog puta, brzo tonem u san i ne razmišljam od Windyu zbog kojeg se mogu naći u teškim problemima.
Treći dan! Opet me budi moj „vodič“ . Pijan ko deva! Navlači da završimo dan i da me odvede do moje posljednje stanice – grada Mui Ne. Odbijam uz glumu da mi nije dobro i da me ubila jučerašnja kiša. Pošto je pijan ko deva, ruši se na krevet i nastavlja spavanje.
A ja bookiram bus i krećem sam prema predposljednjem gradu na svojoj turi u Vijetnamu. Mislim da je bilo dosta zazanja sa Windijem. Kroz ova dva dana je bilo super, opasno, ali super. Al' mislim da bi nastavak na treći bilo kobno. Prije puta sam dobio upute od Tomislava Perkovića, iskusnog putnika, koji veli da slušam svoj „gut“ tokom puta. I to upravo radim!
