Ogromni hoteli i neboderi koji se tek grade, većina natpisa na ruskoj ćirilici i nula bodova oko ulične hrane. Super, bolje da sam slušal savjete koje sam dobival oko ovoga. Provjeravam par menia kojima se mame turisti izvan restorana i jedva pronalazim par komada na engleskom jeziku. I normalno, cijene duplo veće nego od onih viđenih u dosadašnjim gradovima. U planu su bila 4 dana u ovom gradu, ali instatno smanjujem na 2 i odlučujem se za Mui Ne, manji gradić za koji opet vele da je „ruska kolonija“, ali se sam moram sam uvjeriti u takvu stvar. Navodno ruske zračne kompanije imaju ugovor sa vijetnamskom vladom o jeftinijim letovima.
Prilikom moje šetnje pažnju mi privlači mali i sitan Vijetnamac koji urla nešto na vijetnamskom i zove me k sebi. Ko si sad ti ?! Ju go on a motorbajk rajd wit mi ? Aj tejk ju ver ju vana go! Mr.Windy best rajdr in Vijetnam!
Pošto stoji ispred turističke agencije sa ogromnim natpisom „Easy Riders Vietnam“ , odlučujem mu vjerovati i slušam nastavak njegove priče. Slijedi prodavanje meda i mlijeka! Frajer je tolko tečan u uvjeravanju ! Tura koja je ponuđena je zapravo jeftina i poprilično zanimljiva. 3 dana vožnje na motoru kroz polja riže, šećerne trske, slapove, spavanje u selu... Bez razmišljanja prihvaćam. Super zanimljivo!
Vraćam se u hostel i provjeravam kod recepcije dal' je kompanija kod koje je bookiran tour sigurna. Sve prolazi! Same, same! Veli frajer – sve je ok, don't worry, samo ti je vodic ima teži problem s alkoholom. Ha ?!! Nije me pretjerano to zabrinulo, vole se kršiti oko mušterija i shvatil sam ovo blaćenje konkurencije. Nikaj strašno.
Iduće jutro kupi me simpatičan Mr.Windy na svojoj 300 godina staroj mrcini. Bitno da ima dva kotača i da šljaka. Pakira moje stvari na motor i krećemo u avanturu. Po pitanju odjeće za put , Mr.Windy odgovara da stavim na sebe bilo kaj, ono u čemu se osjećam udobno. Nikad se nisam bavil motorima, nije me ni pretjerano zanimalno, pa nisam informiran po pitanju toga. Ok – kratke hlače i ti-šrt! Vani je pakleno! I kasnije sam platil sa teškim opekotinama od sunca na koljenima.
Windy roka cca 80/90kmh i stižemo do prvog odredišta. Ribarsko selo! Dobivam pol sata za laganu šetnju i upute da se vratim na mjesto iskrcavanja. Super su mi mali okrugli čamci kojima se lovi riba. Svi su šareni i izgledaju kao divovski čepovi od pive. Vraćam se do malog restača po doručak. Mr.Windy – pala prva piva – 11 sati. Nije bed, frajer je pojel doručak i rešil jednoga pifkana.
Krećemo dalje – polje trske, ogromna polja riže, planine, palme... Konačno pravi Vijetnam. Na putu cuclamo šećernu trsku koja je fenomenalna i prolazimo kroz plantaže kakaoa, papra i kave.
Polako se spušta mrak i sklonište pronalazimo u pravom vijetnamskom selu u kojem stanuje oko 30ak obitelji. Krave nasred ceste, svinje, kokoši... Dreka ko u priči! Sviđa mi se ovo selo, ima dušu. Klinci se igraju ispred kuća, vani se roštiljaju razne mesine, cucki se drapaju pokraj ograde... Welcome to Vietnam!
Windy veli da ima poseban plan za današnju večer – odlazimo do njegovih frendova na gablec i malo specijalne cuge. Frajer tolko priča o toj cugi da počinjem vjerovati onim dečkima koji su me upozorili na njega. Nije bitno, dokle god ne vozi pijan!
