Galerija
Po Tijatu je ime dobio i obožavani, sada umirovljeni, brod koji je gotovo 70 godina, i po svakom vremenu točno na vrijeme, odrađivao Jadrolinijinu "prugu" 505 (koja i dalje preko Zlarina i Prvića povezuje Šibenik i Vodice) i postao dijelom života otočana, prijatelj na kojega su uvijek mogli računati, koji im je donosio novosti iz svijeta i njih odvodio u svijet.
Isti kao svi... ali sasvim drugačiji
Jer Prvić nije drugačiji od većine naših otoka. Zimi ga napuštaju, a ljeti mu se vraćaju. Sada kad Tijata nema, dovoze ih Lara ili Premuda, ali sve je ostalo isto. Šareni ručnici na parapetu, izmiješana masa stvari, onih koji odlaze i onih koji ih prate. A iz vapora jedan preko drugoga izlaze oni sretni što su se dočepali otoka nakon znojnog jutra u gradu, oni kojih uvijek predugo nije bilo i oni koji i ne znaju gdje su, samo su došli na kupanje pa su silno iznenađeni što su za par eura eto kupili kartu za drugi svijet.
Otok na kojemu se danas zimi može izbrojati jedva četiristo ljudi, bio je naseljen već u antici, a u "novijoj" se povijesti spominje u srednjem vijeku. U 15. stoljeću na otok dolaze franjevci trećoredci, a brojne šibenske plemićke obitelji ovdje grade svoje ljetnikovce. Intenzivnije ga počinju nastanjivati ljudi s kopna 15. i 16. stoljeću, u bijegu pred Turcima.
Tako su se na Prviću rodila dva mjesta koja se ne susreću na moru, već ih povezuje kilometar duga cestica koja vodi sredinom otoka, a dodiruju se – grobljima. Oko duboke usječene luke na jugu nastala je Prvić Luka, a na zapadu se - šepure Šepurine. Zbog svoje ljepote, arhitekture i očuvanog izvornog izgleda oba mjesta, čitav otok upisan je na Listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Zbog svoje kamene (ili okamenjene) ljepote oba mjesta imaju istu magiju, ali dok se Luka – s odmaralištem, jedinim hotelom na otoku, šest, sedam restorana, super modernim Memorijalnim centrom Faust Vrančić i – bankomatom sramežljivo otvara turizmu, Šepurine još uvijek odolijevaju sezonskom svjetlucanju i uče vas kako uživati… u detaljima.
Jednostavna ljepota i mali gušti
Kako su Šepurine vrlo blizu kopnu, u selo možete doći i taksi-brodićem iz Srime u svako doba dana i noći. Iako skuplja od Jadrolinije, ovo je vrlo komotna opcija jer usput možete ostaviti auto na parkingu, jer njime ne možete na otok, stići kada vam odgovara, a ako ste od sretnika koji odsjedaju uz more, možete se iskrcati – točno pred kućom.
Na otoku nema buke automobila, ali Šepurine itekako imaju svoje zvukove. Ujutro zaškripi koji bicikl u pohodu na svježi kruh, u podne iza debelih kamenih zidova odjekuje zveckanje pribora za jelo, a poslijepodne maestral redovito zadirkuje more. Kad sunce padne, u selu se počnu okupljati ljudi, na šarenim klupicama, po generacijama, pa se smiju, pa zapjevaju, a djeca, crna i sretna, izvan ritma nabijaju loptu.
U Šepurinama vrijeme funkcionira drugačije, a udaljenost se mjeri – u koracima. Prepoznatljivu vizuru mjesta čine natiskane stare kamene kuće, s plavim ili zelenim škurama, i crkva sv. Jelene ili sv. Roka u središtu, s istim onim zvonikom uz koji se prvim modernim padobranom spušta "Leteći čovjek" izumitelja i leksikografa Fausta Vrančića.
Vrančićevi su ovdje imali ljetnikovac koji možete, jer je u privatnom vlasništvu, pogledati samo izvana, kada se recimo uputite u obilazak druge, novije šepurinske crkve, do koje vodi prekrasan stari put od oblutaka, sjajnih od stoljeća i sunca.
I za svakoga ponešto
Nastavite li od crkve nizbrdo prema moru, stići ćete do lijepe šetnice s druge strane otoka. Ovdje ćete naići na grill Kod Šime, u kojem možete dobiti stol doslovno - u moru, i za kontinentalne cijene pojesti stvarno dobro – i ribu i meso.
I od centra mjesta na obje strane također vodi uređen put uz more, s bezbroj molića i plaža s oblucima. Vala, velika uvala na kraju mjesta, prema Luci, gorovo pješčana i okružena šumom, vjerojatno je najpopularnija plaža na otoku, barem koliko nešto na Prviću može biti "popularno". U blizini je (sve je ovdje u blizini) i Ribarski dvor, klasični riblji restoran u kojem se uvijek dobro jede. A trbuhom za nečim finim možete otići i u Luku, gdje u posebnom ambijentu uz more konoba Maslina neće razočarati ni one najizbirljivije.
U samom središtu, "na selu" ili "na Šepurini", je konoba Bare u kojoj možete popiti kavu ili piće, i ako imate sreće i ne dođete u vrijeme gužve, pojesti pizzu, a u malo zakonjenom Šepurine Baru atmosfera je divno opuštena i preko dana i navečer. S druge strane lučice, ispred rodne kuće jedinoga otočkog skoro sveca, fra Ante Antića, kafić je s lijepom terasom i još ljepšim pogledom na selo.
U Šepurinama su i pekara, pošta i od prošle godine čak dva dućana, a vikendom se na selu otvara i mala tržnica. U danima oko Roka tradicionalno se održava i Burtiž, regata brodica na latinska jedra, koja sjajno paše uz šepurinsku kamenu kulisu. Tih dana u selu nema slobodnog kreveta ni poda, ali uskoro će brod odlaziti sve puniji, a slani otočki zrak dobiti okus kraja ljeta. Prvi je to nagovještaj dugih mjeseci kada će Šepurinama ponovno zagospodariti jugo… i mačke.
Hrvatska Kuba: Zaboravljeni rajski otok čudesnih pogleda i bizarnih detalja
