Na Žirju, najudaljenijem, ali najvećem otoku šibenskog arhipelaga, ponekad vrijede neka druga pravila. Dolazite li autom, to ćete primijetiti već u Šibeniku ukrcavajući se na trajekt – u rikverc. Prilično je jasno, kad promatrate ljude na palubi ili u salonu, tko je izgubljeni turist, tko je tek nešto obavljao u gradu, a tko se na otok vraća nakon duljeg vremena.
"Krstarenje" trajektom traje skoro dva sata i kada pristanete na Žirje, doista imate osjećaj da ste došli nekamo jako daleko. Samo 22 kilometra od Šibenika, a kao da ste debelo zagazili u prošlo vrijeme. Vrijeme bez buke i ljubičastog zagađenog neba, idilični ljetni raj. A zimi… mračni, zaboravljeni kraj.
Najviše stanovnika, gotovo 800, Žirje je imalo prije stotinu godina. Danas tijekom cijele godine ovdje živi tek stotinjak ljudi, a ljeti i nekoliko tisuća. Žirajska je šala da su otok s najviše turista po glavi stanovnika, a to i nije čudno kada znate koliko lijepih uvala Žirje skriva ispod svojih sedam brdašaca i koliko je lijepo tirkizno more koje udara o njegove stjenovite obale i kako su fotogenični Kornati s vrha Vela glava.
Žirje vjerojatno ima i najviše automobila i po glavi stanovnika i po kilometrima asfaltne ceste. Barem ako se broje i oni neregistrirani. Slika kojom vas dočekuje pomalo je nadrealna i podsjeća na filmsku kulisu. Udaljeno dalmatinsko mjesto koje se odmah iz luke strmo uspinje u brdo, a sa svake strane uske ceste, u dvorovima, proširenjima pred kućama, na zelenim površinama, gledaju vas farovi uglavnom dotrajalih automobila koji po godinama sigurno ulaze u kategoriju oldtajmera. Bez registracija, retrovizora ili vrata, ima nešto romantično u njihovoj ruzinavosti. Prijevozno sredstvo broj dva na otoku je još uvijek motor Tomos, a vrlo su mu blizu i karijole s trećeg mjesta.
Raj za nautičare
Žirje su davno otkrili nautičari koji se mrijeste u njegovima lijepim uvalama od proljeća do početka jeseni. Veće uvale na otoku su Muna, u kojoj je i pristanište i zaselak, Mikavica, Koromašna i Japlenišće, Kabal, Mala i Velika Stupica, Tratinska, Velika i Mala Nozdra.
Centar mjesta, koje se jednostavno naziva Selo, nalazi se povrh Mune. S previše tihih i napuštenih kuća, selo još uvijek svojim visokim kamenim zidovima pruža ugodan hlad vijugavim uličicama. Ponovno prizori kao na filmskome setu i iza svakoga ugla – ponovno.
Žirje je bilo naseljeno još od prapovijesnog doba, što potvrđuju ruševine na brdu Kapić. Tada se zvalo Surium, kasnije, u srednjem vijeku, insula Azuriorum ili Zuri, dok Žirje vjerojatno dolazi od žireva hrasta crnike kojima je otok nekada davno bio prekriven. Rekreativni arheolozi uživat će u ostacima bizantskoga fortifikacijskog sustava ili tvrđave iz 6. st.
Kao i svi najistureniji hrvatski otoci, Žirje je bilo važno vojno strateško uporište, a u Domovinskom ratu, kada je hrvatska vojska preuzela je nadzor nad bitnicom obalnoga topništva JNA-a, bilo je nezamjenjivo u obrani Šibenika.
Danas su sve tri vojarne propale, nakon što su opljačkane i uništene, bez vrata, podova, pločica… i oduševljavaju tek avanturiste svojim mračnim bunkerima zaraslim u makiju i fantastičnim pogledom na sve strane.
Što raditi na Žirju?
Otok Žirje idealan je za biciklizam, treking i šetnje. Posjetite svih sedam vrhova Žirja (Kapić, Borovicu, Velika vrata, Velu glavu, Munu, Gušterne i Gradinu) i nadišite se plavetnila i nevjerojatnih žirajskih pogleda. Na Veloj glavi postavljen je i panoramski dalekozor, a na ogradi kojom je označen vrh ucrtana je ruža vjetrova sa smjerokazom i označenim udaljenostima gradova, popraćena izrekama i poezijom lokalnog pjesnika Roka Dobre.
Nije Žirje uvijek ni tiho. Ima, naravno, svoju ribarsku noć, a tu su i već tradicionalna Bodulska pripetavanja, jedinstveno natjecanje koje putuje od Zlarina, preko Luke i Šepurine do Žirja, zajedno s odanim navijačima i puno dobre volje i želje za pravom dalmatinskom feštom.
Gdje jesti na Žirju?
Žirje ima nekoliko restorana, od kojih se ozbiljnošću i ponudom vrhunske ribe i morskih specijaliteta ističu konoba Koromašna, nazvana po uvali u kojoj se nalazi, te konoba Tratinska, nazvana po istom ključu, obje uz samo more, a za njima ne zaostaje ni restoran Julije, koji se smjestio uz jedinu cestu na otoku i ima izvrstan crni rižoto.
Jedini kafić na otoku smjestio se u uvali Muna i, pretpostavljate, radi samo ljeti. Nalazi se na brodu, što ima mnogo šarma, jednako kao i radno vrijeme jedinoga dućana, koji se nalazi tek nekoliko koraka od broda kafića i otvara se kada iz grada stigne kruh.
Zauzmite mjesto u redu… i stvarajte sitne, ali drage žirajske uspomene.
Gdje je bura opjevana, a povijest burna: Primorski grad na točno pola puta između ekvatora i Sjevernog pola
