Na istočnoj strani otoka Ischia u Napuljskom zaljevu, preko puta otoka Capri i „Nadcapri“ (Anacapri), uzdiže se veličanstveni Aragonski dvorac – tvrđava koja već više od dva i pol tisućljeća čuva sjećanja na drevne narode, ratove, umjetnike i vizionare. Ovom neobičnom mjestu, otoku otoka Ischije, hridini pred Napuljem, prošlost i sadašnjost isprepletene su u neprekinutom dijalogu.
Prvo naselje na ovom kamenom otoku nastalo je još u 5. stoljeću prije Krista, kada je Hieron iz Sirakuze, poznat i kao Giron, sagradio utvrdu kako bi pomogao Kumejcima u ratu protiv Tirenaca. Po njemu je tvrđava i dobila svoje prvo ime – Castrum Gironis. Rimljani su kasnije u podnožju utvrde osnovali grad Aenariju, koji je postao važno trgovačko i obrambeno središte. Nakon erupcije vulkana Montagnone u 2. stoljeću nove ere, grad je nestao pod pepelom i morem. Tada se ovaj dio otoka Ischije i odvojio i postao zasebnim otokom. Mali otok se od tada nazivao – doslovno tako, Insula Minor, dok je ostatak Ischije ostao poznat kao Insula Major.
Kraljevska rezidencija
U stoljećima koja su slijedila u dvorcu su stanovnici Ichije često tražili utočište i sigurnost od brojnih barbarskih i saracenskih napada. Kao njegovi vlasnici i vladari izmjenjivali su se Normani, Germani i Anžuvinci. Posebno je važno razdoblje Alfonsa I. Aragonskog, koji je u 15. stoljeću prepoznao strateško i simboličko značenje ovog mjesta. On je obnovio i proširio postojeću utvrdu, izgradio zidove, kule i tunel koji povezuje dvorac s otokom. Svoje današnje ime dvorac nosi upravo po njemu - Aragonski dvorac.
U razdoblju aragonske vladavine dvorac je dosegnuo svoj vrhunac. Postao je istovremeno kraljevska rezidencija i središte kulturnog života. Plemićka obitelj d’Avalos i pjesnikinja Vittoria Colonna, jedna od najslavnijih žena talijanske renesanse i prijateljica Michelangela Buonarrotija, pretvorili su ga u mjesto susreta umjetnika, pjesnika i filozofa. U to vrijeme unutar zidina je živjelo gotovo dvije tisuće ljudi. Dvorac je imao crkve, samostane, vrtove, palače i radionice – bio je to pravi grad na stijeni, okružen morem i ispunjen životom.
S padom aragonske moći i dolaskom novih političkih sila, dvorac je polako gubio svoju nekadašnju važnost. Tijekom 17. i 18. stoljeća koristio se kao vojna utvrda i zatvor. Nakon brojnih ratova i epidemija, broj stanovnika drastično se smanjio. U 19. stoljeću dvorac je postao politička kaznionica.
Obavezna stanica turista
Nova era dvorca započela je kada ga je ruševnog od države kupio odvjetnik Nicola Ernesto Mattera. Mnogi su ga smatrali ludim, no on je imao jasnu viziju: obnoviti dvorac i vratiti mu dostojanstvo. O i njegova obitelj desetljećima su obnavljali zidine, krovove, crkve i vrtove. Posebno su se istaknuli njegovi potomci Gabriele i Antonio Mattera, koji su između 1960-ih i početka 2000-ih vodili veliki restauratorski projekt s iznimnim osjećajem za povijesnu autentičnost.
Danas treća generacija obitelji Mattera nastavlja to nasljeđe. Aragonski dvorac otvoren je posjetiteljima 365 dana u godini. Oni mogu šetati kamenim stazama dugim gotovo dva kilometra, istražiti kriptu katedrale Gospe od Uznesenja s prekrasnim freskama, posjetiti samostan klarisa, muzej posvećen povijesti dvorca te uživati u izložbama suvremene umjetnosti koje se redovito održavaju unutar zidina.
Unutar kompleksa nalaze se i dva slikovita kafića, koji nude nezaboravan pogled na more i okolne otoke, kao i elegantna knjižara s knjigama, umjetničkim predmetima i suvenirima. Obilazak traje oko sat i pol, a iako uključuje brojne stepenice i padine, dostupan je i lift koji olakšava posjet gornjim dijelovima tvrđave. Kućni ljubimci su dobrodošli, a većina obilaska odvija se na otvorenom, pa se preporučuje udobna obuća.
Dvorac je otvoren svakoga dana, od devet sati ujutro do zalaska sunca, pri čemu se posljednja ulaznica izdaje sat i pol prije zatvaranja. Cijena ulaznice za odrasle iznosi 12 eura, a djeca do devet godina oslobođena su plaćanja. Dvorac se nalazi u povijesnoj četvrti Ischia Ponte, do koje se lako može doći pješice iz luke Ischia, kao i autobusom ili taksijem.
Jeste li znali? 6 stvari koje nikada ne bismo smjeli baciti u odvod
