Turistički slogani i fraze dobrodošlice obično nastoje potaknuti pozitivne emocije i istaknuti ono najljepše u mjestu – njegovu životnost, šarenilo, ruralni šarm, ljepote prirode i slično. No neki ne mare za to. Jedan od njih je američki gradić Austin, čiji je slogan doslovno čudan: „Održimo Austin čudnim“.
Sve je počelo kao slogan jednog poslovnog udruženja koje je pomagalo malim obrtnicima i privatnicima u teksaškom gradiću, a onda se otelo kontroli. Izdane su i naljepnice za automobile, majice, čaše, te turistički vodiči kroz „čudne dijelove grada“. Neki gradovi poput Portlanda i Indianapolisa pokušali su imitirati ovaj slogan, no jedino je Austin uspio zadržati ovu titulu.
No, što je u Austinu toliko čudno?
Teško je odrediti i uprijeti prstom u konkretne stvari. Stanovnici grada i oni koji ga posjete uglavnom opisuju boemsku atmosferu u zraku, sklonost domaćih da odmah na početku razgovora skoče u duboke i filozofske teme, osjećaj otpora prema materijalnom, korporativnom i ovozemaljskom…
To i nije toliko čudno kada znamo da su zbog jeftinih nekretnina Austin 1980-ih preplavili razni slikari, književnici, glazbenici i drugi, te mu podarili poseban izgled svojim kulturnim izričajem.
Primjerice, u Austinu postoji katedrala smeća.
Tijekom šetnje gradom naići ćete na brojne murale koji čine galeriju na otvorenom, mostovi su napravljeni tako da tvore prekrasne mozaike po kojima hodate, ulicama dominiraju manji dućančići i restorani s naglašenom umjetničkom crtom…
A mnogi se prisjećaju vremena kada su se u barovima družili, rame uz rame, hipiji, bajkeri, političari, kauboji i građevinski radnici. Mještani tvrde kako ovdje vlada drugačija, slobodnija atmosfera te osjećaj solidarnosti.
Austin je inače grad u saveznoj državi Texas, čiji je pak slogan u to vrijeme bio „Don't mess with Texas“. Ova hipi oaza u konzervativnoj sredini navela je mnoge da grad opišu kao „neobičan miks hipijevske i redneck kulture“.
Beskućnik u štiklama skoro je postao gradonačelnik
Najpoznatiji stanovnik Austina bio je Leslie Cochran – beskućnik i aktivist upečatljivog modnog izričaja. Mogli ste ga sresti na gradskim ulicama u štiklama, haljinama tigrastih uzoraka, s krunom na glavi, a možda ste ga vidjeli u talk-show emisiji koju vodi Jay Leno.
U nekim drugim mjestima možda bi bio smatran dvorskom ludom, no ovaj ekscentrični borac za beskućnike i obespravljene u Austinu je tri puta bio kandidat za gradonačelnika i ostavio dobre rezultate. Prije nego je umro, ušao je u drugi krug izbora. Naglašavao je kako mu je upravo život na ulici pružio potrebno znanje da postane gradonačelnik.
Lokalni novinar istaknuo je kako je ovo istina: „On je govorio o problemima o kojima govorimo i danas, deset godina kasnije. Promišljao je o ozbiljnim stvarima koje uistinu muče grad. Definitivno nije bio najluđa osoba koju sam vidio kao kandidata za gradski ured.“
Sačuvati ekscentrični duh grada značilo je pokušati izbjeći scenarij kroz koji prolaze gotovo svi veći gradovi svijeta: podjelu na krcati i skupi centar te periferiju, masovnu turistifikaciju i nicanje sličnih „trendy“ kafića i dućana, porast cijena, te općenito utapanje u masi drugih gradova koje dijeli samo ime i pokoja turistička atrakcija. Koliko će u tome uspjeti, vidjet ćemo.