Galerija
Pelješac je poluotok na jugu Hrvatske, poznat po mnogočemu, a meni po kamenicama, vinu, suncu i maištralu. Ako se Mediteran proteže od najjužnije masline do najsjevernije palme, ovaj komadić tla sigurno je samo njegovo srce iz kojeg teče blagoslovljeni plod vinove loze začet vjetrom i oplođen suncem.
Ston & Mali Ston
Dočepavši se Pelješca nakon onog stravičnog prometnog kaosa koji bjesni kopnom dubrovačke regije, odmah smo osjetili rasterećenje ceste i živaca. Mozgove smo s olakšanjem uputili na pašu, izvikujući pritom u smjeru radija: “Ma daj, ajde, pusti sad onu našu!”
Radi aklimatizacije na polaganu (polu)otočku frekvenciju uzeli smo mali odmor u Stonu. Istini za volju, i sama sam svoju ambiciju penjanja zidinama smatrala pretjerano nadobudnom po onim usredljetnim vrućinama, baš kao i obilazak solane. Tako su koraci sami logično pošli stonskoj trećoj dici – putevima konoba.
Kameni Ston & stonske kamenice
Kamen i sol dio su genetskog koda Dalmacije, a Ston objedinjuje to dvoje u tradicionalnoj ponudi školjaka, među kojima su posebno poznate oštrige ili kamenice.
Okus kamenica je, ako ćemo realno, naprosto – slan. Uglavnom se jedu sirove, žive poslužene na ledu, te zbog jednostavnosti i pristupačnosti, ali i afrodizijačkih svojstava, spadaju među omiljene domaće specijalitete. S okusom mora što vam udari o nepca pošto zagrizete ovu školjku izvrsno se slaže bijelo vino nekog punog, pa i dominantnog okusa. Npr. chardonnay, pošip, šampanjac, malvazija… ili gemišt ako se na žegi prepustite ne tako šminkerskoj, ali nadasve zdravoj i meračkoj kušnji razvodnjavanja dobrog vina.
Vinarije
Pelješac se u jednoj svojoj manifestaciji može definirati kao velika plantaža vinove loze koja raste gdje god se okrenete. Jedan od mojih najupečatljivijih dojmova upravo je ta gusta koncentracija šume grožđa koja uokviruje cestu s obje strane, ponegdje se čak prelijevajući preko bankina na drum. Stoga je prirodni refleks posjetitelja da pristupi degustaciji domaćeg vina u nekoj od zaista brojnih peljeških vinarija i vinarijica. Domaća vina ovog sunčanog komada raja jesu sorte plavac mali, među kojima ponosno stoje Dingač i Postup, koje ne treba posebno predstavljati.
Tunel Dingač
To nas dovodi do toponima Tunel Dingač, koji označava mnogo više od infrastrukturne karike.
Dingač, kao i susjedni Postup, zemljopisna su područja u okrugu sela Potomje na južnoj strani Pelješca. Tamo se sorta plavac mali uzgaja na unikatnim i iznimno za nju pogodnim uvjetima. Jednako unikatno, a zahvaljujući nepristupačnosti terena grožđe se tradicionalno bere i gazi. Možemo reći da su Dingač i Postup elitni kvartovi vinskog raja, gdje se vrlo mnogo rada ulaže za samo kapju crnog vina.
Upravo Tunel Dingač dijeli Potomje (prije svega proplanak Dingač koji ponosno nosi oznaku zaštićene zemljopisne izvornosti) od… pa – svega ostalog.
Ondašnji grozdovi uživaju trostruku insolaciju. Naime, prvo ih direktno griju sunčeve zrake s modrog neba. Zatim ih kupa sunčeva refleksija s mora u podnožju, a potom suši ona s golog kamena na vrhu ovog vinogorja. Tako bobice iz Potomja darežljivošću prirode postaju tekuća solarna energija jednom kada se pretoče u bačve.
Viganj – the surf paradise
Nešto više na karti, između rtova Sv. Liberan i Sv. Ivan, na zapadnom ulazu u drevni pomorski put između srednje i južne Dalmacije – Pelješki kanal, nalazi se živopisno i meni posebno simpatično malo mjesto Viganj.
Pomorska tradicija ostavila je Vignju u amanet izuzetno lijep mediteranski štih. Za svojih dugotrajnih i dalekih plovidbi, stari su moreplovci tijekom povijesti donosili egzotične biljke koje su potom sadili u rodnim vrtovima. Danas maleni Viganj podsjeća na veliki botanički vrt, brižno pažen pokoljenjima i južnjački mažen sunčanim danima kojih godina ovdje broji i do 260. Stoga, krećući se duž vijugave obale, pogled na svakom koraku bježi kamenim kućama, palačama, crkvicama, svim njihovim stupovima, stepenima i detaljima, i raskošnim rascvalim vrtovima.
No Viganj po mom kriteriju posebnim zapravo čini njegov geografski položaj koji obiluje maestralom, ovdje možda i najjačim na cijelom Jadranu. Krećući se duž vijugave obale, pogled zato (a i cijelo biće nas Eolovih poklonika kojima se slamaju nervni sistemi kada su dani bez vitra) često pobjegne i moru. Naime, gotovo svakodnevni prizor viganjske plaže jesu windsurfing i kitesurfing at their best.
Taj osjećaj potpunosti i jedinstvenosti s morem i vjetrom svakako je preporuka svima iole sklonima aktivnom odmoru! Ako pak niste sportski tip i radije biste guštali bez adrenalina, samo se zavalite u debeli ‘lad i uživajte u pogledu na šarenilo jedara i zmajeva s Korčulom preko puta u pozadini. Možda je to i pametnije, dragi moji, jer… tko jednom izglisira i navuče se na ovaj užitak, tome će samo dobar vjetar moći ponovno tako duboko ispuniti bitak.
Nastavak s Korčule slijedi uskoro,
Vaša V.
Još Valentininih priča s putovanja možete pronaći na njezinu blogu Vebeway, Facebook stranici i Instagram profilu.
Valentina u Jordanu: "Boravak u pustinji liši čovjeka svake arogancije"
