Galerija
Jeste li već čuli za projekt Living castles, tj. projekt živućih dvoraca? Ako niste, čeka vas jedno ugodno iznenađenje.
Riječ je o plodu zajedničke suradnje Hrvatske i Slovenije, čiji je cilj očuvati prirodne resurse i promicati kulturnu baštinu održivim turizmom. Fokus je na ljetnikovcima, tj. dvorcima koji će se predstavljati kao zajednički turistički proizvod. Dobrosusjedski projekt odvija se kroz muzeje, razvojne agencije i obrazovne centre, pri čemu je vodeći partner Međimursko veleučilište u Čakovcu.
Da bismo vam pokazali kako to izgleda u praksi i koji vas novi sadržaji čekaju, uputili smo se u obilazak sedmorice bajkovitih obuhvaćenih ovom mrežom "živućih" dvoraca. Ako ste nestrpljivi, dobra vijest je ta da ih možete obići u jednom vikendu. Međusobno su dobro povezani, i svi su tu, u hrvatsko-slovenskom dvorištu. I ne, nismo zaboravili uključiti i gastro ponudu. 😉
Veliki Tabor: "Jako žalosna hištorija" ispisana videomappingom
Zamislite da sav vaš život i vaše tajne jednoga dana osvanu u javnosti, te da ih ljudi uz pomoć futurističke tehnologije promatraju kao u kinu. Zvuči kao epizoda Black Mirrora, no za glavne junake Velikog tabora, Veroniku i Fridrika, to je već stvarnost.
Zabranjena ljubav dvoje mladih iz različitih staleža, navodno Fridrikovo ubojstvo vlastite supruge, osveta gnjevnog oca Hermana i priče o okrutnoj odmazdi nad Veronikom – sve to bila je obiteljska sramota koja je trebala ostati zataškana iza debelih dvorskih zidina, prekrivena prašinom vremena.
No, zahvaljujući videomappingu i zidinama dvorca u unutarnjem dvorištu koji su poslužili kao kino platno, legenda o Veroniki Desinićkoj oživljava pred vašim očima u obliku nevjerojatnih svjetlosnih efekata. Misteriozne sjene i hipnotizirajuće izmjene boja koje se odvijaju pod zvjezdanim nebom uvlače posjetitelja u drugi svijet, stvarajući dojam kao da je i sam dio dvorskih intriga.
Veliki tabor izbjegao je sudbinu brojnih napuštenih dvoraca, iako je proživio burno posljednje stoljeće. U njemu su boravile i časne sestre i partizani, a služio je i kao skladište za sušenje mesa. Srećom, 1960-ih su počeli opsežni radovi i događanja koja su mu udahnula njegov stari, "dvorski" život – ta tradicija nastavlja se i danas.
U punom sjaju ponovno nadgleda zelene brežuljke, a posjetitelje dočekuje misterioznom lubanjom i zbirkom oružja, radionicama ljekovitog bilja, lutkarskim predstavama, izazovima na srednjovjekovno streličarstvo i ostalim "starim" aktivnostima u modernom ruhu.
Gastro preporuka: Posjet Velikom Taboru gotovo po pravilu završava u kultnom domaćinstvu Grešna Gorica, s okusima Zagorja – domaćim narescima, sirom i vrhnjem, puricom s mlincima, štruklima, vinom… Za ovaj prvi registrirani seljački turizam u Hrvatskoj vlada opća otimačina (naročito vikendima), stoga rezervirajte svoje mjesto na vrijeme.
Dvorac Oršić: Muzej seljačkih buna predaje vam mač u ruke
Romantični život na dvoru imao je i drugu stranu: luksuz koji je vladao na stolovima i u ormarima uvelike je stečen mukotrpnim kmetskim radom na polju. Radikalni kontrast životnih uvjeta u 16. stoljeću objedinjen je u dvorcu Oršić u kojem se danas nalazi Muzej seljačkih buna.
Veliku pobunu 1573. godine predvodio je Matija Gubec, a pretpostavlja se kako je u njoj sudjelovalo više od 12.000 seljaka iz sjeverne Hrvatske i dijela Slovenije. Buna je ugušena u krvi, a Matija mučen i ubijen u Zagrebu.
No, povijest je prepoznala koliko je ovaj borac za malog čovjeka bio – velik. Njegov monumentalan spomenik dočekuje vas na ulazu, njegovo ime je najčešći motiv hrvatskih ulica, njegova bista nadgleda zagrebački Trg Sv. Marka, u dvorištu zagorske hiže stara lipa pod kojom je kovao revoluciju i dalje cvate, a natpis kraj nje poručuje: "Buna traje!".
U to ime, posjetite Muzej seljačkih buna, gdje Matijin duh još živi. Nabacite naočale za hologramske projekcije i zgrabite mač uz uzvik Franji Tahyju: „E, nećeš, razbojniče!“
Gastro preporuka: U samom dvorcu Oršić nalaze se kafić i restoran u kojem je moguće organizirati ručak. Zgodan je za grupe i proslave. A ako želite "narodniji" ambijent, uputite se u klet "Pod lipom", gdje vas čekaju zagorske delicije. Red štrukli, red vina ili rakije, pod istom krošnjom koja je ispisala povijest…
Stari grad Varaždin: Baš je dobro biti zaljubljen u damu
Tko se još sjeća novčanice od pet kuna? Upravo na njoj nalazio se renesansni Stari grad Varaždin: dojmljiv i elegantan već izvana sa svojim jednostavnim linijama i "čistim" izgledom.
A kada su zavirili u odaje, članovi naše ekspedicije istančanog ukusa jednoglasno su zaključili kako baš varaždinski dvorac ima najautentičniji ambijent. Je li do prigušene rasvjete i crnih svijećnjaka koji mu daju mračne note, haljina iz pariških časopisa koje dodaju dozu glamura, mirisa starog namještaja ili zvuka gitare iz unutarnjeg dvorišta… Ne znamo. No uspio nas je vratiti u prošlost i deprimirati jer nismo dio tog svijeta.
Varaždinci, čini se, jesu. Dok smo ih promatrali kako fino skockani za koncert u dvorištu dvorca koračaju perivojem, pomislili smo kako bi Celjski, Erdödyji i ostali vlasnici plemićkog podrijetla bili ponosni što dame, gospoda i njihovi maniri održavaju duh starih vremena.
Tome je pomogao i projekt Living castles. Pomoću tableta i virtualnih naočala oživljava priče i legende vezane za Stari grad, a možete se okušati i u kvizu znanja. Primjerice, stavite naočale i pred vama ožive dama i gospoda koju treba odjenuti u skladu s modom određenog doba. Zabavno za vas, ali i one koji vas promatraju kako prstima hvatate zrak u pokušaju da dograbite virtualne gaće i podsuknje.
Gastro preporuka: Za gospodu – gospodska jela. Svratite u kultni restoran Palatin, koji će vas oboriti s nogu "cappuccino juhom od rajčice", gulašom s pireom, domaćim njokima s lososom ili zelenim tagliatellama s tunom i neobičnim desertom: tortom od krumpira i čokolade s bademima ili orasima.
Ili ste možda čovjek od hiže, pa ćete prije svratiti u Kneginečku hižu na grah s repom, lazanje, gurmanske pljeskavice, varivo od kelja… i kolače sa šlagom i sladoledom iz kojih curi lava čokolade, kao što i nama cure slin… Uglavnom, shvatili ste, a mi ćemo ostati pristojna gospoda. :D
Stari grad Čakovec: Baština se ne trži niti kupuje
Nekad muzeji znaju biti načičkani poput tavana, pa posjetioci ni ne čitaju (bez)brojne papiriće s oznakama i opisima. No, Muzej Međimurja u Čakovcu oduševio nas je svojom manje-je-više postavom. Prostran i elegantan, njegove prostorije dočekuju vas s jasnim povijesnim pregledom i opisima, te dojmljivim eksponatima koji ostaju u sjećanju.
Tako ovdje možete pročitati slavno oproštajno pismo Petra Zrinskoga supruzi Katarini. Naslovljeno "Moje drago serce!", ispisano je perom pred zadnji dan njegova života, 29. travnja 1671. godine.
U drugom dijelu starog grada smještena je Riznica Međimurja, koja vas vodi kroz međimursku baštinu i kulturu. Tu vas čekaju interaktivni sadržaji; na primjer, možete poslušati zanimljive narodne popijevke ("Žene može navek varaju" – hm!) ili riješiti kviz poznavanja osnova međimurskog dijalekta (Što znači "ve" na kajkavskom?).
Riješili smo i kviz u kojem bismo povijesnom periodu živjeli i kakav bi to život bio. Ja sam tako zapela u 1921. godini, bez vode i struje, pod kraljem Petrom I. Karađorđevićem i kako kaže kviz – nikad nisam bila na moru. Ali hej, barem sam mlada baka!
U sklopu projekta Living castles, Čakovec je – logično – istaknuo svoj zaštitni znak, obitelj Zrinski. Vojne i političke teme te svakodnevni život plemstva prezentirane su kroz katalog, radionice, promocije knjiga i besplatne razglede izložbe Zrinski i čakovečki Stari grad. Začinite posjet fancy kavicom u fotogeničnom atriju palače punom cvijeća i kamenih spomenika.
Gastro preporuka: Trattoria Rustica ne laže. Ugođaj je doista kao u rustikalnom talijanskom restoranu, no osim talijanskih plata i pizza, možete omastiti brk i domaćim jelima poput međimurske juhe od gljiva ili odreskom Zrinski. Restoran Barok također izgleda onako kako zvuči – barokno. Ne samo interijerom, već i kalorijama i količinom. Fini burgeri, odresci, krumpiri i juhe garantiraju sitost, pa raskopčajte korzete.
Dvorac Rakičan: Konji, učionice, kafić, bašta, igralište…
Slovenski dvorac Rakičan nije "vaš tipični dvorac". Sprijeda nalikuje dugačkoj ciglenoj konjušnici, straga "pravom" dvorcu, sa strane je moderna kavana ispred koje šeću konji, a u jednom trenutku iz njega istrčava čitav razred djece kao iz učionice. Sve je pomalo nalik Kusturičinom filmu, pa ako ste fan – ovo je mjesto za vas.
Sve to nije bez razloga. Rakičan svoj specifičan izgled duguje činjenici da je niknuo na "kraljevskoj cesti", a u doba osmanskih osvajanja ovdje je bila vojna baza. Kasnije je izrastao u baroknu vilu s raskošnim imanjem, koje danas možete obići u kočiji na konjsku zapregu. Čak i galerija u dvorcu ima ciglene podove, a kroz strop (koji tehnički ne postoji, već gledate u drveno potkrovlje) dopire miris slame.
Možda bi vas stoga mogao iznenaditi podatak da su u Rakičanu odlučili investirati u prostorije za konferencije, team building, poslovne sastanke i edukativne radionice za sve uzraste. No, bez brige, u dvoranama sve miriše na ured i frišku renovaciju. Kao što rekosmo, spoj svega.
Gastro preporuka: Ne trebate dalje od dvorca. U restoranu s terasom koja se prostire na imanju imate priliku spojiti praktično i kvalitetno, te isprobati prekmurske specijalitete. Obavezne su gibanica, gulaš i čaša domaćeg vina, a za sve ostalo prepustite se sigurnim rukama domaćina.
Dvorac Ptuj: Glazba i vino u dvorcu na Dravi
Velebno zdanje na brdu nadgleda slovenski grad Ptuj i rijeku Dravu, kao na dlanu. I tako već 800 godina, mijenjajući vlasnike od zagrebačkih jezuita do škotskih generala, sve dok 1945. partija nije lupila šakom o stol: "Sharing is caring!". Dvorac je time postao i ostao nacionalni muzej.
Najveći ponos je njegova stalna i najveća slovenska zbirka muzičkih instrumenata. Sami birate koju glazbu želite slušati, ovisno o tome jeste li raspoloženi za dvorsku ili ratnu glazbu. A da osjetite kako je to bilo koračati uz bubnjeve rata, poslužit će vam i virtualne naočale kroz koje ćete se susresti s vojnikom iz 18. stoljeća oči u oči. Dok se vi zabavljate i oblačite ga u krivu uniformu, on se vjerojatno pita "Zar sam se za ovo borio?" – ali na neki način i jest.
Kako kažu u Ptuju, starije duše više vole nostalgiju zbirki i opipljivih predmeta, dok se mlađi vole igrati s novim tehnologijama. Koje god odabrali, ispunit će svoju zabavnu i edukativnu svrhu. Zabavu zaokružite posjetom vinskom podrumu na kojem leži dvorac.
Gastro preporuka: Pravac na terasu nad rijekom Dravom, u Gostilnu Ribič. Savršen ambijent nije ništa spram morskih plodova, odrezaka, juha i deserata koji vas čekaju. A za one koji ne daju drugima jesti dok nisu fotografirali svaki tanjur, predlažemo Gostilnu Grabar. Kada vidite slike hrane, bit će vam jasno zašto. Nema na čemu, profili na Instagramu.
Dvorac Celje: Grad grofova kao kruna vašeg izleta
Priča koja je započela u Velikom Taboru završava se u dvorcu slovenskog grada Celje. Zabranjena romansa Veronike i Fridrika presječena je Veronikinim ubojstvom, a Fridrik je poslan u Celje, gdje je proveo godine zatočen u kulu. Iz izolacije je izašao psihički slomljen i uskoro počinje propadanje moćne celjske dinastije.
Dvorac Celje ostavlja bez teksta već dok ga promatrate iz podnožja brda. Okružen crnom šumom, izgleda moćno i gotovo zlosutno u predvečerje kada se nad njim okupljaju mračni oblaci. Tome u prilog ide i podatak da je ovo najveći srednjovjekovni dvorac Slovenije, "grad grofova".
Ovdje se vitezovi i dalje mačuju, a dame igraju srednjovjekovne igre. Za posjetitelje dvorac omogućuje obilazak muzeja i galerija, poziranje u fotografskom ateljeu Pelikan, ljetne i jesenske programe "žive povijesti", kazališne predstave, koncerte, mjuzikl Veronika Desinićka… Čak i da nema ničega, možete komotno provesti cijeli dan promatrajući impresivni dvorac. Ne možete promašiti koga god da povedete. Vjerujte, bit će vam zahvalan.
Gastro preporuka: Gostilna pri Kmetec nalazi se na brdu preko puta dvorca, što znači da s terase imate prekrasan panoramski pogled na dvorac i grad u nizini. Na stolu se suši mali veš (pršut), uz kockice finog sira i hrskavu pogaču, a zatim stižu domaća juha, pečenke, štruklje… Sve to u ambijentu koji podsjeća na idilične planinske kućice u Alpama.
