Galerija
Najpoznatija nakošena građevina planeta Zemlje, već stoljećima oduševljava posjetitelje. Doduše, nekad, u doba prije mobitela s „nabrijanim“ kamerama, većina se dolazila diviti arhitekturi, dok nam se čini kako danas dobar dio ljudi dolazi tek „pridržati“ toranj, bez želje da saznaju nešto više o njegovoj povijesti. Ukoliko vi niste među njima, i želite znati sve o ovom tornju koji je izgrađen 1372. godine, onda je ovo pravi članak za vas!
Toranj kojeg nije volio Benito Mussolini
Duce je svojedobno toranj proglasio za sramotu Italije (ludog li čovjeka) i naredio njegovo izravnavanje. Srećom, nije naredio rušenje, tako da je toranj sačuvan i dan danas. Prema Mussolinijevoj želji, izbušene su rupe u temeljima koje su potom posute betonom, jer su inženjeri izračunali kako će na taj način izravnati toranj. Srećom – pogriješili su, jer da nisu danas bismo imali ravni a ne kosi toranj. Beton je naime, potisnuo toranj još dublje u zemlju te je nastao još veći nagib. Benito se očito kasnije time više nije stigao zamarati, pa Pisa i dalje ima – kosi toranj.
Nekad je bolje biti lijep
Da toranj može govoriti, vjerojatno bi i sam rekao ovako nešto, jer ga je ljepota spasila od uništenja. Naime, za vrijeme Drugog svjetskog rata, saveznici su opravdano sumnjali kako Nijemci koriste toranj kao promatračnicu i plan je bio – srušiti ga. Srećom, i u vojsci ima zaljubljenika u umjetnost, pa je prema legendi toranj spasio američki narednik Leon Weckstein. On se zadivljen ljepotom arhitekture usprotivio rušenju i nije dao znak, pa je toranj tako preživio i Drugi svjetski rat.
Dva stoljeća gradnje
Godine 1173. počela je gradnja slavnog tornja. Ono što je u početku izgledalo kao lagan posao, otežalo je mekano tlo Pise. Ubrzo su prilikom gradnje uočeni problemi, jer se toranj počeo naginjati dok je završetak gradnje bio još prilično daleko. U jednom trenutku, od njega su praktički i oduzeli, te se gotovo 100 godina apsolutno ništa nije događalo – stajao je nedovršen i bez budućnosti. Ipak, 1272. tornju se odlučila pružiti druga šansa, te je konačno dovršen, 100 godina poslije. I dan danas je kriv, ali – savršen.
Hoće li pasti
S obzirom na stupanj nagiba, kosi toranj bi već bio prošlost i nostalgično bi ga gledali na slikama da nije bilo odgovarajućih intervencija, potrebnih nakon određenog vremena. Vjeruje se kako je sad (zadnja veća intervencija bila je krajem devedesetih) toranj dobio još novih 200 godina „života“, a uopće ne sumnjamo kako će budućnost donijeti rješenje prema kojem će toranj ostati prepoznatljiv, a nagib svo vrijeme jednak. Uostalom, za razmišljanje kako to postići, građevinski „mozgovi“ imaju još puno, puno vremena...
