1. Golden Gate: O brodskom monopolu, potresu i slučajnoj boji

Simbol San Francisca otvoren je 1937. godine. Veličanstveni most nije bilo lako poroditi – najprije je trebalo svladati brodovlasnički lobi koji je sa svojih gotovo 200 brodova držao monopol na prijelaz preko ulaza u zaljev San Francisca.

Taman nakon što su riješili tu prepreku, uslijedila je druga, moćnija. Usred gradnje mosta San Francisco pogodio je velik potres. Jedan od radnika u to doba zapeo je na tornju s desetak kolega i kasnije prepričao taj trenutak: „Toranj se njihao po 4-5 metara u stranu a mi nismo imali kuda pobjeći. Svaki put kad se zanjihao prema oceanu, viknuli bismo: „To je to! Idemo!“, ali onda bi se opet vratio.“ Za dlaku!

Ovaj most prepoznatljiv je i po svojoj zagasito narančastoj boji. No, to nije bio plan. Narančasta je trebala biti samo podloga, a most je trebao biti obojan u plavo žute pruge radi bolje vidljivosti. Kad je nanesen prvi sloj narančaste, arhitekt se predomislio. Zaključio je kako je to sasvim dobra boja i poslao majstore kući ranije.

2. Bruklinski most: O podmićivanju, ženama i slonovima

Slavni njujorški most otvoren je 1883. godine kako bi povezao četvrti Manhattan i Brooklyn. Izgleda da se ni u bijelom svijetu neki projekti ne mogu ostvariti ako ih se malo ne „pogura“. Tako je i ovaj most dobio novac od grada tek nakon što je političar William „Boss“ Tweed malo podmitio svoje ljude.

Nažalost, inženjer koji ga je osmislio nije doživio njegovo otvorenje. Tijekom gradnje mosta imao je nesreću od koje je dobio tetanus i umro 1869. godine. Posao je preuzeo njegov sin koji se pak razbolio tijekom radova, pa je posao opet preuzeo netko drugi. Taj drugi bila je njegova supruga Emily koja je s vremenom preuzela potpunu kontrolu nad projektom i proslavila se kao pionir ženskog inženjerstva. Nakon dovršetka radova, postala je pravnica i posvetila se bori za ženska prava.

Jednom otvoren, valjalo je uvjeriti publiku da je novi most siguran. Kako je u Americi sve show, ni ovo nije moglo proći „normalno“. Iz cirkusa je posuđen 21 slon, a potom su ti slonovi u koloni svi zajedno prešli most.

3. Tower bridge: O varljivim godinama, skrivenom muzeju i letećem busu

Gradnja jednog od najpoznatijeg simbola Londona završena je krajem 19. stoljeća, no ono što mu daje stariji štih su čak 30 milijuna kamenih cigli, zbog čega neki misle da je most puno stariji nego što zapravo jest.

Dugačak je 243 metra, a dnevno ga prijeđe preko 40 000 ljudi. U njegovim poznatim tornjevima nalazi se i muzej, stoga ga nemojte zaboraviti prilikom iduće posjete ako želite otkriti malo više o njegovoj povijesti.

Jednom prilikom most se počeo otvarati dok je bus još bio na njemu. Vozač Albert je morao brzo reagirati: nagazio je na gas, zaletio se i busom preskočio otvor. Svi su sretno „preletjeli“ na drugu stranu i idućeg dana Albert se proslavio u medijima kao gradski heroj. Ovo se dogodilo davne 1952. godine, tako da nemate razloga za brigu – danas je sve pod kontrolom.

4. Széchenyijev lančani most: O Škotima, nacistima i lavovima

Széchenyijev lančani most najstariji je most na Dunavu u Budimpešti. U vrijeme gradnje, sredinom 19. stoljeća, sa svojom širinom od 202 metra na sredini, bio je jedan od najvećih mostova na svijetu. Podigao ga je, između ostalih, škotski inženjer Adam Clark koji je nakon smrti postao neslužbeni narodni heroj Mađarske.

Most je dva puta spasio glavu od pokušaja rušenja tijekom revolucije u Mađarskoj, ali treći put je konačno raznesen 1945. godine tijekom povlačenja nacista. Ponovno je podignut 1949. godine, a s vremenom je postao jedan od najpoznatijih simbola i predmet urbanih legendi vezanih uz njegove okamenjene čuvare.

Naime, krase ga velike skulpture lavova, a često ćete čuti kako nemaju jezik – metodom pokvarenog telefona nekako se razvila priča i o tome da se kipar bacio u rijeku kada ga je javnost ismijala zbog ove greške. Istina je ipak da lavovi imaju organe na broju, samo se jezici ne vide iz perspektive pješaka. Kipar je svoje djelo nadživio, ponosan.

5. Rialto most: O novčićima, rušenju i Michelangelu

Ponte di Rialto najstariji je od četiri mosta koji prelaze Veliki kanal ili Canal Grande u Veneciji. Građen je još u 16. stoljeću i dovršen 1591. godine. U početku su ga mnogi zvali „Most novčića“ jer je bilo potrebno platiti jedan novčić kako bi ga se prešlo.

Zbog toga što nema potporu u sredini, dugo se vjerovalo kako će se s vremenom urušiti. Doduše, to se i dogodilo nekoliko puta, ali ponekad zbog drugih sila: primjerice, jednom su ga spalili pobunjenici prilikom povlačenja. Jednom se ipak urušio pod težinom ljudi koji su promatrali paradu brodova. U jednom trenutku, za dizajniranje mosta ponudio se i sam Michelangelo no posao je ipak prepušten drugom arhitektu.

6. Sydney Harbour most: O teškim počecima, otimanju slave i penjanju

Ovaj 1 149 metara dug most u Australiji izgrađen je 1932. godine – mlad dečko, nema još ni sto godina. Njegovi počeci bili su uistinu bizarni i put do slave bio je grbav: desetak radnika poginuli je pri gradnji, a 800 obitelji koje su iseljene s obližnjih područja nikad nisu primile kompenzaciju.

A onda je došao dan otvorenja, kada je premijer trebao prerezati crvenu vrpcu. No, kapetan garde odlučio je da bi to ipak trebao biti on – zaletio se na konju i mačem prerezao vrpcu, ukravši trenutak premijeru. Odmah je uhićen, a stigla je i nova vrpca kako bi ju premijer mogao svečano prerezati. Za svečanost je ipak bilo kasno, ali svaka reklama je dobra reklama, bar se tako kaže?

Napravljen je da izgleda zaobljeno, no riječ je o dobroj optičkoj varci. Mnogo zanimljivosti vezano je baš uz njegov izgled. Primjerice, često ga nazivaju Vješalicom jer podsjeća na njen oblik, a mnogi se pitaju zašto je tako mračne boje. Razlog je bio praktičan: u doba gradnje, jedino je sive boje bilo u izobilju da bi se mogao prekriti cijeli most – točnije, bile su potrebne 272 000 litara boje. Nakon toga, jednostavno je takav i ostao. Čak ni materijala za gradnju nije bilo dovoljno u samoj Australiji, pa je 70% mosta izgrađeno zahvaljujući uvozu iz Engleske.

Oni koji su ga prešetali često kažu da pogled nije baš spektakularan zbog čeličnih konstrukcija koje smetaju pogledu, no bez brige – postoji opcija penjanja na most. Da, dozvoljeno je i postoje razne mogućnosti koje možete rezervirati (ne možete sami jer morate imati prikladnu opremu i zaštitu): rođendansko penjanje, penjanje u suton, penjanje za vjenčanje…

E, taj pogled već želite doživjeti.

 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju