Iako je tek prije tri godine postao najpoznatiji rekvizit plaža diljem svijeta, graciozni rozi flamingo živio nam je u susjedstvu desetljećima! I to ne jedan, već deseci njih. Još nije kasno da ih posjetite, a možda je sad najbolje vrijeme jer je popustila turistička navala i možete ih promatrati bez narušavanja njihova „fancy“ mira.
Da biste ih vidjeli, trebate se zaputiti prema Italiji, tj. Milanu, u dvorište vile Invernizzi. Klasicistička vila smještena je u Quadrilatero del Silenzio, „naselju tišine“. Iako je riječ o centralnom dijelu Milana, kao što samo ime govori, to je idealno mjesto za one koji žele blizinu gradske vreve, ali i svoj mir. Naravno, taj mir košta. Jedno noćenje u nekoj od kvartovskih vila plaća se oko 600 kuna, pa smo odlučili samo se prošetati.
Duž ulice smještene su masovne zgrade i vile još iz doba habsburške dinastije, a u njoj su živjeli talijanski umjetnici poput Tommasa Marinettija i Carla Carre.
Ovdje je živio poznati „otac sira“, konkretnije sira zvanog Mio. Romeo Invernizzi pokrenuo je obiteljski brend 1928. godine i otvorio marketinšku agenciju kako bi ga reklamirao. Odrastajući na maloj obiteljskoj farmi na kojoj su proizvodili mlijeko, Romeo je u školu dolazio umoran od posla – možda nije imao naklonost učitelja ni najbolje ocjene, ali je imao veliku ljubav prema prirodi i dobar njuh za posao.
Stekavši bogatstvo, kupio je vilu. No nije toliko mario za nju koliko je volio veliko imanje koje je imao na rubu grada. Za vilu je ipak bila zaslužna njegova supruga Enrica, koja je voljela grad i brinula se za tu raskošnu „kućicu“.
Karibi u susjedstvu
Vilu krasi vrt koji nalikuje na egzotičnu oazu, a ono što otima pozornost čak i prelijepoj vili su ružičasti flamingosi koji se slobodno šeću dvorištem, među fontanama i jezercima.
Nisu sami – tu je još mnoštvo rijetkih i egzotičnih ptica podrijetlom iz Južne Amerike i Afrike, dovedenih prije nego što je usvojena Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama. Neke od njih žive čak 25 godina, a odlikuje ih izrazita druželjubivost. Vole društvo jedni drugih, iako su pred gostima i turistima pomalo suzdržane i sramežljive.
O njima skrbi njihov privatni chef koji im svaki dan priprema jelo sa svim sastojcima potrebnim za njihovo zdravlje, ali i sjaj i boju njihova perja. Kaže da su to vitamini i plodovi mora. Bome, fino se živi u Milanu!
Iako je vila i danas u privatnom vlasništvu fondacije pa ne možete baš banuti kad vam se prohtije, možete uživati u prizoru „preko ograde“, odakle se jednako dobro vidi sva raskoš vrta. Naravno, možda poznajete nekog lokalca koji zna čovjeka koji zna čovjeka, pa vam omogući ulazak u dvorište.
