Marko, otkud ideja?
Šime Sučić, pobjednik prvog hrvatskog MasterChefa i ja ljetujemo zajedno od 2009., bauljamo po 2-3 tjedna pješice po otocima Hrvatske, i uvijek završimo na Lastovu. U ljeto 2011. smo iznajmili kajak na Koločepu i napravili krug oko otoka za 100 kn i 4 sata veslanja. Došavši par dana poslije na Lastovo smišljali smo što ćemo sljedeće ljeto, pa je Šime rekao mogli bismo do Lastova s kajakom, a ja sam rekao zašto samo do Lastova, ajmo po svim otocima. Kasnije smo ipak zaključili - ajmo do svih naseljenih otoka, to bi mogli proći u 2-3 mjeseca ljeta. Kasnije na jesen smo se sreli i pitali jel' ta ideja još stoji. Šime je rekao da, i to je to...

Što si sve nosio sa sobom, što zaboravio?
Obzirom da smo išli do naseljenih otoka, nismo trebali nositi previše stvari jer smo svaki dan bili u civilizaciji. Nekoliko kratkih majica, kupaćih hlača, traperice i majica dugih rukava te šuškavac. Kuhalo za topli obrok na napuštenim plažama, panulu za loviti ribe (Šime), nož i sitnice za boravak u prirodi uključujući čašu, beštek i to... Nosio sam sve skupa 170 kn za 47 dana na moru, obzirom da je putovanje bilo sponzorirano od strane MasterCarda, iako su 90% sponzorstva otišlo na prateći gumenjak gdje su bili PR projekta, koordinator projekta i fotografkinja. Tri litre vode sam uvijek imao sa sobom u kajaku, iako sam u prosjeku pio 1,5 litru tijekom 4 sata veslanja. Uzeo sam također vodootoprni fotoaparat, kameru i prijenosni hard kako bih mogao snimiti i dokumentirati cijelo putovanje, a sve to je bilo u vodonepropusnim vrećama unutar kajaka.
GPS nisam namjerno uzeo jer sam testirao svoje navigacijske sposobnosti čitanja karte. Bilo je uspješno jer nismo niti jedan dan zalutali, iako je koordinator projekta imao iPhone koji je služio za dodatnu provjeru, obzirom da me ne poznaje pa mi nije u potpunosti na početku vjerovao. Zdravu pamet sam zaboravio jer tko bi normalan išao veslati 47 dana po otocima. I kondome i prvu pomoć, naravno!

Kad je bilo najteže?
Meni je najteže bilo prvih tjedan dana, jer se nisam mogao naviknuti na to da putujemo kao ekipa - htio sam odveslati cijelu dnevnu rutu svojim tempom, a ne ekipnim pa me to malo živciralo. Uz spomenuto živciralo me to što Šime nije htio veslati po najjačem suncu pa sam ludio u sred dana dok su oni ubijali oko, a ja se ubijao od dosade jer nije bilo dućana gdje bi pio hladno pivo. Najopasnije je bilo na Kornatima, gdje smo veslali po izuzetno jakoj buri koja nas je nosila na stijene otoka Lungo, pa smo 15 minuta morali veslati u buru dionicu koju bi inače preveslali za 1 minutu. Jedva smo spasili kajake od razbijanja, sebe od ozljeđivanja, te samu ekspediciju koja bi vrlo vjerojatno neuspjela nakon takve nesreće.

Čiji je bio kajak, kako te služio?
Kajaci su bili od SurfShop-a (sponzora projekta s opremom). Služio me odlično, te je bio moj dom 47 dana putovanja. Pazio sam ga nonstop a u nekim naseljenim mjestima sam čak i spavao uz njega da ga slučajno netko ne bi uzeo. Jedan od žalosnih trenutaka je bio rastanak na kraju putovanja kada sam poslao oba kajaka natrag u Zagreb Surfshopu. Da sam tada uhvatio zlatnu ribicu zaželio bih da mi ostane zauvijek. Šimin kajak je korisitio Lacko (avanturistički projekt Welcome ispisan po Hrvatskoj), a godinu dana kasnije Siniša Glogoški koji je također veslao Jadranom od Savudrije do Prevlake.

Gdje možemo vidjeti slike i filmove?
Na mojoj fan stranici na fejsu ima nekoliko albuma pa bacite oko:
Zagrijavanje za Odiseju
Odiseja Album 1
Odiseja Album 2
Warm up filmić

Ispričaj nam neku anegdotu?
U Betini na Murteru je bila fešta pa sam ostao budan do 6 ujutro. Isti dan navečer smo trebali biti na Zlarinu kao gosti na Srdeladi. Tijekom veslanja nakon neprospavane noći je bilo ludilo, par puta sam se skoro okrenuo, jednom sam zakljucao tijekom veslanja na par sekundi, a na Zlarinu pojeo ručak i zaspao glavom u tanjuru. Onda sam se ustao i otišao spavati, da bih se srećom probudio tri sata kasnije i došao kao nov na početak Srdelade.
U Dubrovniku kada smo završili s veslanjem, kajake smo gumenjakom odvezli do Gruža. Kajaci su pola sata bili zaljevani morem, te dosta ispunjeni istim. Vodonepropusna vreća propustila je nešto mora i sve mi je bilo mokro uključujući i prijenosni hard na kojem su filmovi i slike cijelog putovanja. Poludio sam i jedva čekao da dođem do kompjutera kako bi provjerio radi li. Imao sam sreće, hard je radio i sve je bilo ok, dok punjač za fotić nije. Ali nakon 3-4 dana je proradio i punjač. Živjela vodootporna tehnika!

Što si jeo, što pio?
Šime se raznovrsno hrani, ali naročito voli zdravu hranu poput ribe, povrća i žitarica, pa smo često jeli zajedničke salate što bi nam složio. Meni je to bilo premalo i čudilo me što se oni kao najedu, a ja gladan kao pas. Nakon par dana putovanja sam za doručak odlučio jesti paštetu a oni neka jedu nježne stvari. Čudno je što mi se ni nakon 30 dana zaredom pašteta nije zgadila, a stvarno se brzo pojede i drži nekoliko sati!
Pio sam vodu tijekom veslanja, ali dolaskom na otok bih otišao u dućan gdje bih složio radnički sendvič (četvrt kruha, salama sa sirom), a sve to zalio mokrim sendvičem – meni najdražom Žujom!
Koliko uopće ima nastanjenih otoka, gdje si iskopao podatke?
Problematika naseljenih otoka je još uvijek nerazjašnjena. Postoje svjetionici, poput Palagruže, koji su stalno naseljeni ljudima što obavljaju posao tamo na par mjeseci, pa odu kući, a zamjene ih novi. U teoriji, to je stalno naseljen otok, iako se službeno ne vodi kao takav. Postoje mnogi otoci koji su ljeti naseljeni, ali zimi nisu. Mi smo odlučili uzeti Popis stanovništva kao glavnu referencu za naseljene otoke te tako došli do informacije da ima 48 naseljenih otoka. Obzirom da smo znali da je godinu dana prije preminula jedna baka, posljednji stanovnik Sveca (Sveti Andrija) kod Visa, izbacili smo isti s popisa pa smo obišli 47 naseljenih otoka. Simbolično smo izračunali da bi mogli sve to proći za 47 dana, što smo na kraju i napravili.

Kako si se orijentirao?

Jedna od prednosti našeg prekrasnog otočja je upravo to što nije veliko, odnosno sa svakog otoka se vidi drugi otok. Čitajući topografske i nautičke karte sam čitao gdje se nalazimo, te tražio gdje trebamo doći. Kretajući se po azimutu, odnosno smjeru između početne i konačne točke smo veslali svaki dan. Glavni orijentir bi bili vrhovi otoka ili tako neke reljefno izražene točke na temelju kojih sam znao koja se uvala ili naselje nalazi podno spomenutog vrha ili reljefno izražene točke. Otoke Dalmacije sam prijašnjih godina posjetio pa sam unaprijed znao kuda trebam ići. Jednostavno – daj mi (dovoljno detaljnu) kartu i ne možeš se samnom izgubiti!

Kako danas preživljava prosječan profesor geografije?

Novopečeni profesori geografije preživljavaju tako da stalno traže posao profesora. Kao diplomirani geograf, odnosno magistar, nisam nešto zainteresiran za stručno osposobljavanje koje je plaćeno samo 1600 kn. Obzirom da sam tijekom studija završio tečaj za turističkog pratitelja, posljednje tri godine vodim školske izlete po Hrvatskoj, a ljeti radim kao avanturistički vodič po Dalmaciji. Ti izleti uključuju planinarenje, biciklizam, rafting, kajak na rijeci (Zrmanja), te kajak na moru. Ove zime sam počeo surađivati na određenim projektima vezanim uz krški reljef. Stručnim savjetima i zanimljivostima sam pomagao u stvaranju jedne knjige o Hrvatskoj koja bi trebala izaći u svibnju 2014. Prema tome iako sam službeno nezaposlen, snalazim se povremenim honorarnim poslovima, te vjerojatno ću tako nastaviti još sljedećih 2-3 godine, obzirom da imam nekoliko neostvarenih višetjednih putovanja koje ozbiljno mislim realizirati u svome životu!

Koja je sljedeća avantura?

Trebao bih sudjelovati na jednom međunarodnom i multinacionalnom projektu u kojem se u tri tjedna planira preveslati kajacima cijela rijeka Sava, od Slovenije do Beograda. Trebala bi sudjelovati po dva veslača iz svake države kojom teče Sava, putovanje bi trebalo početi sredinom lipnja te završiti u prvoj polovici srpnja u Beogradu. Tijekom ljeta ću ponovno raditi u avanturizmu, kako bih jesen i zimu mogao realizirati nekoliko višednevnih planinarskih tura - proći hercegovačke planine u tri te slavonske planine u dva tjedna. Imam u planu jednu veliku tromjesečnu avanturu koju mislim realizirati u 2015. ili godinu dana kasnije, ovisi o kvalitetnoj pripremi i prikupljanju nužnih sponzorstava. Ne smijem reći detalje jer je smatram malom slatkom tajnom koju želim ostvariti u svom životu. Većina mojih avantura je idejnog karaktera pa dok nisu 100 % sigurne ne objavljujem ih javno.

Zašto treba putovati?

Putovati je korisno jer se upoznaju novi ljudi, običaji i ponašanje u svakodnevnom životu. Tim iskustvima dodatno gradimo svoju osobnost i saznajemo kakve su nam istinske želje u životu. Smatram da je mladima potrebno barem jedno veće putovanje da ga samostalno organiziraju i provedu s određenim budžetom prosječnog putnika. Super je putovati sam, ali u društvu je zabavnije i ljepše dijeliti uspomene. Putovati je jako korisno, treba upoznavati nove ljude, i dopustiti im da te ugoste, kako bi bio nekome dužan, iako tu osobu nećeš vjerojatno ponovno vidjeti. Jer ćeš se jednog dana i ti ponašati kao tvoj domaćin - cilj svega je da svoje mogućnosti i znanja daš onome kome je potrebno, jer dobro se dobrim vraća. Zemlja je okrugla, treba putovati, stalno...
Život treba živjeti, stvarati raznovrsna i mnogobrojna iskustva kako bi jednoga dana bili zadovoljni svojim životom, pošto nas starost, nemoći smrt sve čekaju jednoga dana. Do tada budite dobri sa svojom obitelji, prijateljima, volite sebe i ljude,, nemojte biti sebični i odite živjeti na selo i jadranske otoke - jer je tamo puno bolje, ljepše i zdravije. Eto, ako vam se sve ovo dopalo, lajkajte mi stranicu, ili platite pivo, jer me jedino tako možete zadržati na jednom mjestu! Uživajte!

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju