Galerija
Onaj tko vidi Esfahan vidio je pola svijeta, sugerira narodna poslovica, a u drugom po veličini iranskom gradu dom je pronašao Zagrepčanin, putopisac i turistički vodič, Ivan Đogić. Ta prekrasna zemlja nadahnula ga je i da napiše knjigu „Iran u prezentu“ koja je već nakon nekoliko mjeseci ušla u svoje drugo izdanje, a dobila je i nagradu Dijana Klarić za najbolji hrvatski putopis 2021. godine, što je za samostalnog autora i izdavača velik uspjeh.
Slikovito jezgrovit osvrt na knjigu Ivanu je dao njegov prijatelj Krešimir Sučević Međeral, koji ju je usporedio s baklavom – red jednog pa red drugog pa red nečeg trećeg. I sam autor smatra taj opis točnim jer se trudio da knjiga istovremeno bude dinamična, edukativna i zabavna. Ivan Đogić koji radi kao turistički vodič za ljude iz naših krajeva, u Iranu je prepoznao poslovnu priliku, a o tome nam je i ispričao nešto više.
„Bio je jedan period u životu kad sam vrlo strastveno putovao i to na manje konvencionalne načine, poput autostopom i pješice. Na jednom od putovanja sam posjetio Iran, proveo tamo dva i pol mjeseca i već nakon prvih nekoliko dana uvidio velike potencijale te zemlje na području turizma. U turizmu sam radio i u Hrvatskoj pa to područje s profesionalnog gledišta smatram svojim. Logika preseljenja u Iran je bila vrlo jednostavna – da preselim u manje razvijeno turističko tržište jer sam smatrao da bih tamo mogao uspjeti više i brže nego da sam preselio u neku od država zapadne Europe ili u neko drugo razvijenije turističko tržište. Volim stvari raditi na drugačiji način pa sam tako odlučio odseliti u ''suprotnom'' smjeru.
Pojavom korone Iran je zatvorio granice za strane posjetitelje tako da je moj primarni posao turističkog vodiča bio stavljen na čekanje. Oslobodilo mi se puno slobodnog vremena pa sam odlučio to vrijeme iskoristiti za pisanje. Ranije sam naveo da radim kao turistički vodič, no prije bih za sebe rekao da pričam priče o Iranu. Pričao sam ih dotad uživo stranim posjetiteljima, no pojavom korone sam pomislio da bi bilo zanimljivo doprijeti do većeg broja ljudi i o Iranu pisati. Tako su moje priče dobile jednu nenadanu dimenziju u obliku knjige, a to je onda dobilo još jednu dimenziju više u obliku predavanja koja izvodim po Hrvatskoj.
U knjizi pišem o svemu onom što će prosječnog čitatelja o Iranu najviše zanimati. Ima tu i o geografiji, povijesti, ali i osobnih iskustava, kulturoloških razlika, ekonomskih sankcija i prava žena“, priča nam Ivan kojeg smo pitali i za reakcije čitatelja:
„Bilo je puno pozitivnih komentara, a najdraži su mi oni koji kažu da su čitali sporo kako bi knjiga što dulje trajala ili kako im je čitanje o Iranu srušilo poneku predrasudu ili ih čak potaklo na planiranje putovanja. Pišući prvo na društvenim mrežama uvidio sam da postoji velika znatiželja naših ljudi o Iranu, kao da žele čuti nešto drugo osim standardne zapadne demonizacije te zemlje. I tu dolazi uloga mene kao nekog ''našeg'' koji tamo živi i čije je mišljenje relevantno i kome će prvome vjerovati jer razumijem život na obje strane“.
Zanimalo nas je i kako je živjeti u Iranu koje su to kulturološke razlike s kojima se upoznao te postoje li neke predrasude o Iranu koje se razbiju kada ljudi posjete tu zemlju.
„Prije nego odgovorim kakav je život u Iranu moram napomenuti da sam ja u privilegiranom položaju da mogu od dva svijeta kojima pripadam uzeti ono najbolje. Radim s Europljanima pa s te strane imam poslovnu sigurnost u zemlji u kojoj je poslovna sigurnost s obzirom na ekonomske sankcije vrlo rijetka. S druge strane uživam u detaljima i čarima zemlje koja je egzotična i, meni osobno, neusporedivo zabavnija od Europe.
Prva riječ koja mi pada na pamet vezano uz moj život u Iranu je ''zabavno''. Sve je dovoljno slično da nema prevelikog kulturološkog šoka, a istovremeno dovoljno drugačije da je svaki dan poseban i iznova zabavan. Svaki dan oživljavam tu činjenicu i trudim se uživati u trenutku. Ali istovremeno pazim da se previše ne opustim ili uzmem stvari za gotovo jer u zemlji u kojoj se budućnost teško planira, treba biti oprezan i uvijek imati neki plan B. Knjiga je nastala upravo kao plan B i nadomjestak za turizam kojim se bavim.
Kulturoloških razlika ima puno, ali ona s kojom se najteže nosim tiče se poslovanja. U Europi su međuljudski odnosi pa samim time i poslovanje izravniji, brži i efikasniji. Ja koliko god se volio smatrati Mediterancem koji improvizira, u Iranu mi ipak nedostaje europska izravnost i efikasnost. No ta iranska opuštenost ima i mnoge prednosti – manje stresa, uživanje u detaljima i zahvalnost na onome što se ima. I opet dolazi do izražaja moja privilegija da od ta dva svijeta uzimam ono najbolje.
Uglavnom se predrasude razbijaju jer već na prvu Iranci šarmiraju svojom gostoljubivošću i pristupačnošću. To je prvi preduvjet da se crnilo iz medija zamijeni nečim pozitivnim. Predrasude se često razbijaju u toliko mjeri da me to i ljuti jer stranci nerijetko i pretjeruju u hvalospjevima i pohvalama Iranu. Ali činjenica je da je Iran izuzetno sigurna zemlja i zahvalna za putovanje“.
Kad je riječ o mjestima u Iranu koja vrijedi posjetiti, Ivan kaže da su iz europske perspektive najzanimljivija pustinjska područja središnjeg Irana i prekrasni gradovi perjanice perzijske kulture i povijesti.
„Europa jednostavno nema takvih krajolika pa je logično da su nam oni i najegzotičniji. No s vremenom sve više uživam u istraživanju polutropskih šuma uz obale Kaspijskog jezera“, dodaje.
Odlučite li se posjetiti Iran, na hranu piće i turističke sadržaje nećete morati potrošiti gomilu novca. No ono što je nama jeftino, domaćinima je skupo.
„Cijene u Iranu su u usporedbi s Hrvatskom niže. Razlog su tome ekonomske sankcije i posljedična inflacija pa strana valuta u Iranu svakim danom sve više vrijedi. To znači da je život skup za domaće ljude, ali jeftin za turiste. Iranci su izuzetno gostoljubiv narod i njihovo gostoprimstvo je prva asocijacija gotovo svih koji Iran posjete. Takva su bila moja iskustva dok sam bio samo turist s ruksakom na leđima, a takva su i sad nakon četiri godine života tamo“, kaže Ivan, kojeg smo pitali i kakvi su mu planovi za budućnost.
„Budućnost je u Iranu teško planirati, ali vidim se da tamo živim i dalje. Granice su se otvorile i turizam se vratio. Pisanje nastavljam u vidu dječje slikovnice koja će uskoro izaći u Hrvatskoj i posebno me veseli da će time moje priče o Iranu sad dobiti još jednu dimenziju, ovaj put za djecu“, dodaje putopisac čije se priče i crtice mogu pratiti na Facebooku i Instagramu, a Iran u prezentu može se nabaviti direktno od autora ili u većini knjižara diljem Hrvatske.
Život nema reprizu! Dejan Đuran s dijagnozom Parkinsona kreće biciklom na avanturu dugačku 1143 km
