Phnom Penh nam je poslužio samo kao odmorište do naše slijedeće stanice. Riječ je o malom selu pod imenom Chambok koje se bavi ekoturizmom i pokušava ponovo naseliti povratnicima područje koje je uništeno tokom rata. Nakon mukotrpne vožnje od deset sati kroz blatnjavu cestu i prekrasan krajolik stižemo u malo selo sa samo par kuća. Dočekuju nas klinci koji trče uz bus i brdo osmijeha lokalnih ljudi. Opet napominjem koliko je bitno biti pozitivan i onda kad je najteže. Svaka čast tim ljudima.
Danas spavamo u tradicionalnim kućicama od bambusa, bez klime, bez struje – samo krevet i mreža protiv komaraca. Na svakih deset metara je ogroman znak sa komarcem i upozorenje zbog visokog rizika od malarije - treba biti jako oprezan u vezi ove bolesti, Kambodža nije toliko sigurna kao okolne zemlje. Pilule protiv malarije i sprej protiv komaraca su obavezna stvar na ovom području. Stigli smo dosta kasno, a seljani su nam pripremili spektakularan doček. Slijedi sat vremena tradicionalnog plesa koji izvode klinci. Nekad su ovo radile starije žene, ali zbog rata je sve palo na nove generacije. Pokušavaju održati svoje nacionalne vrijednosti, i stvarno su dobri u tome. Da stvar bude još bolja, slijedi večera od desetak različitih jela koje spremaju najiskusnije kuharice u selu, a samo zbog našeg dolaska, život je izgubila i jedna kokoš koja je bila spremljena na pet različitih načina. Opet curry koji je fenomenalan, povrće, slatki krumpir, meso na pari.... Uživam i osjećam se zadovoljno. Koja ljubaznost, ovo je moguće samo u Aziji. Uzvraćam istom ljubaznošću i krećem na odmor. Prvi put spavam u džungli i osjećaj je super. Razni zvukovi i tiha kiša koja udara po limenom krovu kućice uspavljuju me ko bebu. Kambodža, stvarno čarobna zemlja.
Budimo se dosta rano, imamo privatnog vodiča koji cijeli život živi na ovom području. Čeka me četverosatan treking kroz džunglu do vodopada koji su dostupni samo uz vođenje nekog tko zna ovo područje. Vrijeme je odlično. Nakon kiše, eto nam sunca. Zvuči kao da se jadam, ali sunce je ubojito jako i znojim se kao pajcek na ražnju. Prolazimo kroz gusto lišće banana i otkriva mi se raj. Ogroman vodopad usred džungle koji izgleda stvarno filmski. Probijamo se kroz sklisko kamenje puno mahovine i dolazimo do točke s koje imam najbolji pogled. Skidam majcu i skačem u jezero koje se stvorilo ispod vodopada. Ovakve stvari je nemoguće dobiti na nekoj normalnoj turi. Jay je prava legenda sa svim živim vezama u Kambodži. Imam najbolje sjedalo na svijetu i gledam u nešto divno. Zbog ovakvih stvari se osjećate živima.
Ispirem znoj u hladnoj vodi i krećemo prema par manjih vodopada. Svaki impresionira više od prijašnjeg. Na moju žalost, po putu kroz džunglu nismo sreli ni jednog majmuna, bez obzira na brdo znakova koje upozoravaju da ih se ne hrani. Nadam se da ću sresti barem jednog kad krenemo gore prema sjeveru.
Vraćamo se u selo, na još jedan sjajan ručak. Opet tona različitih stvari, ovog puta više ribe. Isti curry kao i jučer ali još bolji, s ribom koja je ulovljena u istom jezeru kod vodopada.
Pozdravljamo se s ljudima koji su nas toliko ljubazno ugostili, i krećemo na put prema mojem trećem odredištu u Kambodži. Mali gradi Sihaonukville koji je smiješten tik uz obalu, ima predivne plaže i još bolju morsku hranu. Jedva čekam!
