"Želja da posjetim Australiju postoji već duže vrijeme. Ustvari radi se o želji da motociklom vozim po svim kontinentima no, svjestan činjenice da je to poprilično zahtjevno u organizacijskom i financijskom dijelu, od te ideje sam djelomično odustao i svoje avanture bazirao na kontinente koji su mi relativno dostupniji. Govorim o Africi i Aziji koje sam već posjetio. I ove godine plan je bio voziti po tim kontinentima, a taj plan i dalje stoji. Bar što se Azije tiče", kaže Igor Kukec i dodaje:
"Slučajno Facebook poznanstvo s jednim velikim moto putnikom, koji je prije dvadesetak godina preselio u Australiju, otvorilo mi je opciju da posjetim i taj udaljeni kontinent. Prilikom prvog Goranovog posjeta Hrvatskoj, na moju žalost nisam se mogao odazvati pozivu da se u živo upoznamo, a kada je Goran ponovo posjetio Zagreb poziv na pivo nisam odbio. Bio je to naš prvi susret.
Nakon samo desetak minuta poznanstva predložio je da zajedno vozimo Australijom. Goran Višnjić je ustvari glavni „krivac“ zbog kojeg sam ubrzo kupio avionsku kartu za australski Brisbane. Goran Višnjić je, zbog ratnih događanja u Varešu, BiH otišao u Australiju gdje se nestanio i organizirao vlastiti biznis. Nikada nije zaboravio na domovinu i na svim putovanjima rado ističe zastavu rodnog Vareša. Ovo zajedničko putovanje biti će prilika da pokušamo potaknuti ljude iz Vareša u BiH i Bistre u Hrvatskoj, iz koje ja startam na put, da međusobno započnu nove kontakte i eventualno počnu suradnju na kulturnim ili poslovnim poljima. Samo jedan novi kontakt smatrati ću velikim uspjehom", otkriva Igor.
Koliko će putovanje trajati?
Plan je krenuti 9. travnja, avionska karta je kupljena upravo za taj datum. Par dana nakon slijetanja i prilagodbe na australsko vrijeme, moto avantura može početi. Na motorima kanimo provesti oko 40 dana i prevaliti desetak tisuća kilometara, velikim dijelom voziti ćemo australskom pustinjom, što će biti jedno posebno iskustvo.
Kojim motorom planirate vožnju po Australiji?
Motocikl kojim ću voziti osigurao je Goran, a radi se o BMW GS 1200 krstarici. To će ujedno biti moj prvi susret sa BMW. Šestu godinu za redom vozim Suzuki Strom DL650, a vožnja BMW motocikla za mene je novi izazov s kojim ću se uhvatiti u koštac. Razmatra se i ideja da se za mene nabavi motocikl kakav sada vozim, ali o toj opciji ne odlučujem ja. Kao što sam ranije rekao, Goran ima slobodne ruke što se odabira motocikla tiče. Na meni je samo reći da li sam ga sposoban voziti. Vjerujem da mi ponuđena krstarica neće stvarati probleme. Dapače, očekujem da ćemo se dobro slagati.
Koje su to destinacije koje planirate obići?
Uluru, kameno brdo, navodno najveći kameni monolit na svijetu smješten u južnom dijelu sjevernog teritorija je destinacija koja je prva na popisu želja. Prvih oko 3000 kilometara voziti ćemo dok ju ne ugledamo. Mahom kroz pustinju. To je ujedno i najzahtjevnija dionica na cijeloj avanturi. Slijedi oko 2000 kilometara do Pertha.
Kada stignemo u Perth moći ćemo reći da smo Australiju motociklima povezali od istočne do zapadne strane. Slijedi nam lakši dio putovanja koji ćemo voziti južnom obalom kontinenta. Adelaide, Melbourne i Sydney su samo neki od poznatijih gradova u kojima ćemo se zaustaviti. Velik je broj ljudi, klubova, zajednica i udruga koje mi se javljaju i pozivaju nas da ih posjetimo. S nekima od njih dogovor je već postignut.
Obostrano je zadovoljstvo u tome što ćemo se naći tako daleko od domovine i što ćemo tim ljudima, koji su odavno iselili s ovih prostora, govoriti o našoj avanturi, a biti će razgovora i o situaciji u zemlji koju su zbog raznih razloga odlučili napustiti. Uvjeren sam da će biti vrlo emotivnih trenutaka, kao što je to uglavnom na putovanjuma, kad naši ljudi ugledaju hrvatsku zastavu.
Koliko je teško i zahtjevno organizirati ovakvo jedno putovanje, s obzirom da je riječ o dalekom kontinentu?
Najzahtjevnije od svega je osigurati novac. Vrijeme je također zahtjevan dio. Moja sreća je da su mnogi ljudi prepoznali izvrsnost onoga što radim i u tome pronašli i vlastiti interes. Bez podrške koju mi pružaju mnogi ne bih mogao zajednici doprinjeti niti djelić onoga što smatram da koristi svima.
Iako se radi o do sada najudaljenijoj točki na koju putujem, organizacija ovog putovanja je iz niza razloga najjednostavnija do sada. Goran je tu odigrao krucijalnu ulogu i bez njega sve ovo ne bi bilo moguće. Zajednički interes je ono što nas veže na ovom putovanju. Obojca smo dobili suputnika kakvog je vrlo teško pronaći. Rijetki motociklisti usude se krenuti na takav put. Njegov poziv drastično smanjuje novčane troškove mog putovanja i to mi je omogućilo da otputujem u Australiju.
Transport vlastitog motocikla, za mene je enormno skup, a najam motocikla u Australiji također mi je financijski nedostupan. Tu je još i oprema za kampiranje i hrpa drugih stvari o kojoj se on brine. Beskrajno sam na tome zahvalan. Zahvalan sam i na tome što ćemo, zahvaljujući njemu, moći napraviti jednu predivnu priču o kojoj ćete moći čitati svakog dana putovanja.
Ishodovanje vize prošlo je bez problema, a kupnja avio karte također. Preostalo mi je samo da si osiguram opremu u kojoj ću voziti, a i za taj dio pobrinula se firma „Šepićcommerce“ iz Zagreba tako da slobodno mogu reći da je ova avantura, do sada, najmanje zahtjevna. Obitelji Šepić posebno se zahvaljujem što me na svim avanturama nesebično i bezuvijetno podržavaju već šestu godinu za redom. Netom po povratku sa „Australia route 2020“, kako sam nazvao ovo putovanje, slijedi nova dvomjesečna ruska avantura, a iza nje još jedna koja je još zahtjevnija. E, tu su pripreme puno veće i zahtjevnije. No, o tim avanturama drugom zgodom.
Što je prema vama najveći izazov u Australiji, vrućina, klokani, nepristupačan teren...?
Najveći izazov koji očekujem na vrelom kontinentu je upravo to, vrućina. Vozio sam i ranije po ekstremnim temperaturama. U Africi nas je pržilo + 41 Celzijusovac, no to nije bio veliki problem jer vlage u zraku nema ili je minimalna pa je osjećaj vrućine manji. U Australiji je drugačija situacija. Velika vlažnost znatno povećava taj osjećaj, a i znojenje bi mogao biti popriličan problem sa kojim ćemo se, nadam se, bez većih problema nositi.
Drugi izazov, na koji su me upozorili mnogi, su životinje. Klokani su česti, a posebno ih ima iza 17 sati kada izlaze van u potragu za hranom, tada i mi vozači i klokani dijelimo prometnice. Da vam budem iskren, uopće nisam zabrinut. Pa kada bih brinuo o takvim sitnicama nikada ne bi izašao iz boravka, a kamoli da bih krenuo tisuće kilometara na put. Cijeli život bavim se ekstremnim sportovima, od letenja do off road utrka, sve to pomoglo mi je da na ovakvim avanturama, koje sad radim na dva kotača ostanem koncentriran do samog kraja.
