Neki ne trebaju čekati zimu da bi uživali u bijelom pokrivaču – i pritom ne mislimo na Eskime, pa čak ni išta sjevernije od Maroka. Doduše, ni pod bijelim pokrivačem nismo mislili na snijeg, ali mogao bi prevariti na prvi pogled.
Dotični sretnici žive u saveznoj američkoj državi Novi Meksiko. Njih je svega nešto više od tisuću, a u blizini njihovih domova nalazi se nacionalni park Bijeli pijesci. Riječ je o pustinji čiji je pijesak besprijekorno bijele boje – jednom kada bacite pogled na horizont, vidjet ćete samo bijeli pijesak i tirkizno nebo.
Bijele dine sastoje se od gipsa koji potječe iz obližnjeg jezera bogatog mineralima. Kako voda isparava, vjetar raznosi nastale naslage gipsa i stvara bijele pješčane dine, pa tako i ovaj efekt Sjevernog pola. To što se zapravo ne radi o snijegu, ne sprječava posjetitelje da ponesu sanjke i prepuste se „zimskim“ sportovima.
Ono što ga još čini posebnim i drugačijim od ostalih pustinja jest činjenica da pijesak ovdje nije vruć na dodir. Štoviše, s obzirom na to da reflektira sunčevu svjetlost umjesto da je apsorbira, moguće je da vam na dodir bude i hladan. Neobično osvježenje u ljetnim mjesecima kada se temperatura ovdje može popeti i do 40 stupnjeva.
Ove dine prilično su mobilne – rastu i do 30 metara u visinu, a godišnje se mogu pomaknuti i za 5-6 metara. Dom su gušterima i biljkama poznatim kao juka (Yucca). Nalik su palmama, a njezini cvjetovi jedan su od simbola Novog Meksika.
Bijela pustinja prostire se na gotovo 300 kvadratnih kilometara, od čega veći dio pripada američkoj vojsci i zabranjen mu je pristup. Manji dio (oko 40 % površine) čini Nacionalni park koji je otvoren civilima.
Stavljamo na popis!
