Unatoč prilično mračnom 20. stoljeću, kojeg je u mnogočemu označila vladavina Envera Hoxhe, Albanija je u 21. stoljeće zakoračila čvrsto odlučivši ostaviti prošlost gdje joj je i mjesto. Danas je to zemlja čudesnih krajolika, obale i gradova, a posjetio ju je novinar Guardiana Jamie Fullerton čiji putopis i prenosimo.
"Nekada su novinari rijetko dolazili ovamo”, kaže Elton Caushi, šef turoperatora Albanian Trip. “Kad su došli, htjeli su razgovarati samo o krvnoj osveti“ – dodaje.
Tradicije koje su nekoć dominirale plemenskom politikom u albanskim planinama su zanimljive, ali Albanija ima itekako i drugih zanimljivosti. Zahvaljujući svojim plažama, gradovima s žigom UNESCO-a i pješačkim rutama, bivša komunistička i nekad zatvorena zemlja hvaljena je kao nova HIT europska destinacija.
Tome u prilog jasno govore i brojke - u 2009. godini 1,9 milijuna turista putovalo je u Albaniju, a u 2019., posljednjoj godini prije Covida, brojka je bila 6,4 milijuna. Turiste gotovo sigurno privlači i hrana. Fullerton tako navodi da je doručkovao raskošni tasqebap – jušnu mješavinu teletine, češnjaka, luka i umaka od rajčice – a nakon toga pojeo desert u Mon Amour, slastičarnici u pariškom stilu. Cijena - "nepariških" 390 leka (25 kuna) za kavu i baklavu sa sladoledom. Sve to, jasno, u glavnom gradu, Tirani.
Obala je, po kazivanju ovog britanskog novinara – posebna. Posjetio je za početak Dhermi, selo u kojem se u proteklom desetljeću duž obale pojavilo mnoštvo hotela. Glavna plaža je čista, uredna, no prekrivena ležaljkama i okružena restoranima, što će reći, krcata. Bolja opcija je prošetati se do obližnje plaže Gjipe, pješčane i izolirane, gdje još nema hotela, ali ima – bunkera, koji govore o albanskoj prošlosti.
Naime, između 1975. i 1983. godine, Hoxha je dao izgraditi oko 170 tisuća bunkera, bojavši se mogućeg napada na Albaniju. O tempora, o mores!
Gradovi Drač i Sarande zadnjih godina su postali prilično posjećeni, pa Fullerton preporuča posjetu Gjirokasteru i Beratu. Prvi spomenuti grad, Gjirokaster, nekad je bio poznat po kanabisu, kako kazuje Bler Topulli, zaposlenik dvorca u Gjirokasteru.
„Ovo je bila jedna od najopasnijih točaka Europe, imali smo selo koje je proizvodilo tone kanabisa. Kad sam bio dijete 2000 – ih, vidjeti turista bilo je jednako kao vidjeti vanzemaljca“ – objašnjava. Ipak, sredinom 2010 – ih, policijskom intervencijom ta trgovina je obustavljena.
Gjirokaster se inače od 2005. nalazi na popisu UNESCO – a, no turisti su počeli dolaziti tek nakon što je razbijena banda proizvođača kanabisa. Inače, sjeverno se smjestio Berat, koji se također nalazi na popisu UNESCO – a, te ga vrijedi obići.
Također, kao jednu od stvari koje se ne smiju propustiti, autor navodi i posjet Nacionalnom parku Theth (ali i istoimenom malenom selu). Park ne nosi tek tako naziv „Albanske Alpe“, jer pogledi koje ovdje možete doživjeti, ne trebaju se „sramiti“ pred alpskim pogledima.
U svakom slučaju, ako planirate uskoro otkrivati Albaniju, vjerujemo kako će vam ovo iskustvo makar malo pomoći.
