Unatoč prilično mračnom 20. stoljeću, kojeg je u mnogočemu označila vladavina Envera Hoxhe, Albanija je u 21. stoljeće zakoračila čvrsto odlučivši ostaviti prošlost gdje joj je i mjesto. Danas je to zemlja čudesnih krajolika, obale i gradova, a posjetio ju je novinar Guardiana Jamie Fullerton čiji putopis i prenosimo.

U trendu Kviz općeg znanja - 3 15 friških Kviz općeg znanja: Za sve željne novih izazova i svježih pitanja Savijača od tikvica/Ilustracija Ljetna bučnica Savršena! Recept za savijaču od tikvica i sira s gotovim korama Pašta fažol Sa sastojcima iz špajze Pašta fažol: Recept za legendarno talijansko jelo koje se radi "ni od čega"

"Nekada su novinari rijetko dolazili ovamo”, kaže Elton Caushi, šef turoperatora Albanian Trip. “Kad su došli, htjeli su razgovarati samo o krvnoj osveti“ – dodaje.

Tradicije koje su nekoć dominirale plemenskom politikom u albanskim planinama su zanimljive, ali Albanija ima itekako i drugih zanimljivosti. Zahvaljujući svojim plažama, gradovima s žigom UNESCO-a i pješačkim rutama, bivša komunistička i nekad zatvorena zemlja hvaljena je kao nova HIT europska destinacija.

Tome u prilog jasno govore i brojke - u 2009. godini 1,9 milijuna turista putovalo je u Albaniju, a u 2019., posljednjoj godini prije Covida, brojka je bila 6,4 milijuna. Turiste gotovo sigurno privlači i hrana. Fullerton tako navodi da je doručkovao raskošni tasqebap – jušnu mješavinu teletine, češnjaka, luka i umaka od rajčice – a nakon toga pojeo desert u Mon Amour, slastičarnici u pariškom stilu. Cijena - "nepariških" 390 leka (25 kuna) za kavu i baklavu sa sladoledom. Sve to, jasno, u glavnom gradu, Tirani.

Obala je, po kazivanju ovog britanskog novinara – posebna. Posjetio je za početak Dhermi, selo u kojem se u proteklom desetljeću duž obale pojavilo mnoštvo hotela. Glavna plaža je čista, uredna, no prekrivena ležaljkama i okružena restoranima, što će reći, krcata. Bolja opcija je prošetati se do obližnje plaže Gjipe, pješčane i izolirane, gdje još nema hotela, ali ima – bunkera, koji govore o albanskoj prošlosti.

Naime, između 1975. i 1983. godine, Hoxha je dao izgraditi oko 170 tisuća bunkera, bojavši se mogućeg napada na Albaniju. O tempora, o mores!

Gradovi Drač i Sarande zadnjih godina su postali prilično posjećeni, pa Fullerton preporuča posjetu Gjirokasteru i Beratu. Prvi spomenuti grad, Gjirokaster, nekad je bio poznat po kanabisu, kako kazuje Bler Topulli, zaposlenik dvorca u Gjirokasteru.

„Ovo je bila jedna od najopasnijih točaka Europe, imali smo selo koje je proizvodilo tone kanabisa. Kad sam bio dijete 2000 – ih, vidjeti turista bilo je jednako kao vidjeti vanzemaljca“ – objašnjava. Ipak, sredinom 2010 – ih, policijskom intervencijom ta trgovina je obustavljena.

Gjirokaster se inače od 2005. nalazi na popisu UNESCO – a, no turisti su počeli dolaziti tek nakon što je razbijena banda proizvođača kanabisa. Inače, sjeverno se smjestio Berat, koji se također nalazi na popisu UNESCO – a, te ga vrijedi obići.

Također, kao jednu od stvari koje se ne smiju propustiti, autor navodi i posjet Nacionalnom parku Theth (ali i istoimenom malenom selu). Park ne nosi tek tako naziv „Albanske Alpe“, jer pogledi koje ovdje možete doživjeti, ne trebaju se „sramiti“ pred alpskim pogledima.

U svakom slučaju, ako planirate uskoro otkrivati Albaniju, vjerujemo kako će vam ovo iskustvo makar malo pomoći.