Massimo Bottura
je rođen 30. rujna 1962. godine u Modeni gdje je proveo i većinu svojeg djetinjstva. Zarana je zavolio kuhanje promatrajući u kuhinji svoju mamu, baku i tetku dok su pripremale obiteljske obroke.

Posebno ga je fascinirala njegova baka koja je dvaput dnevno ručno izrađivala tjesteninu, a koja je tvrdila je da proces stvaranja i razvlačenja tijesta snaži karakter.

'Talijanska hrana je zdrava, praktična i ukusna. Vole je mladi i stari, a temelji se na sastojcima. Kupite svježe namirnice, posvetite im pažnju koju zaslužuju i nemojte komplicirati. S njom stvarno ne možete pogriješiti,' tvrdi slavni Talijan kojeg je Madridfusión proglasio najboljim europskim kuharom za 2016.

Iako je Massimo obožavao pripremati jela, njegov otac nije smatrao kuhanje pogodnom karijerom. Umjesto toga, odlučio je da će njegovi sinovi ganjati ozbiljnu karijeru: najstariji će postati inženjer, drugi će biti liječnik, treći računovođa, a Massimo – odvjetnik.

 

A photo posted by Massimo Bottura (@massimobottura) on

(Ne)očekivani kuharski profesionalac
Kad je 1986. godine shvatio da se ne želi baviti pravom kojeg je studirao, Massimo je odlučio iskušati se u ugostiteljskom poslu. U roku od tjedan dana nakon što je otkrio da se prodaje jedna mala zalogajnica zakupio je prostor, obnovio ga i otvorio svoj prvi restoran po imenu 'Trattoria del Campazzo'.

Uz pomoć chefa i mentora Georgesa Coignyja osmislio je jelovnik temeljen na talijanskim jelima i francuskim tehnikama kuhanja, te tako započeo svoju kulinarsku pustolovinu. Nakon nekoliko godina prodao je restoran i otišao u New York u potrazi za inspiracijom, te tamo upoznao svoju životnu družicu Laru Gilmore koja je radila kao konobarica u 'Caffeu di Nonna' u Sohu.

Tijekom 1994. godine dobio je iznenadni poziv slavnog francuskog chefa Alaina Ducassea da se pridruži njegovom timu u cijenjenom restoranu 'Le Louis XV' u Monte Carlu gdje je produbio svoje znanje o kuhanju.

'Prije dvadeset i dvije godine Ducasseu sam poslužio autorsko jelo 'Pet različitih doba sira parmezana' koji je svojevrsna slika područja Emilia-Romagna. Na jednom tanjuru našlo se pet različitih tekstura, temperatura i tehnika. Parmezan sam poslužio kao pjenu, zrak, maglu i u obliku sladoleda. Kritičari nisu razumjeli moju hranu, danas je taj tanjur jedan od mojih najhvaljenijih jela,' pojasnio je Massimo Bottura.

Massimo Bottura sa suprugom na primanju nagrade za najbolji restoran na svijetu (Foto: Getty Images)



Najbolji restoran na svijetu
U ožujku 1995. godine Bottura je otvorio restoran 'Osteria Francescana' u srednjovjekovnom centru Modene kojemu je glavni cilj bio napraviti kontrast između kulinarske tradicije i inovacije te suvremene umjetnosti i dizajna.

Počeci nisu bili laki jer većina nije razumjela Botturin poriv za priređivanje avangardnih obroka o čemu će reći: 'Na početku devedesetih prodao sam sve, svoj motor i auto, sve samo da preživim.'

Njegovoj ljubavi prema talijanskoj kuhinji nema kraja, iako u svojim kulinarskim igrama često puta radi 'prekršaje' koje bi mu zamjerili kulinarski tradicionalisti.

Napravio je, primjerice, dekonstrukciju omiljenog sendviča od mortadele kojeg mu je majka pripremala za užinu. Umjesto pikantne salame on služi pjenicu koja ima okus mortadele, a na kojoj je radio čak četiri godine. Potom je sljubljuje s domaćim njokima i pistaciom.

Trebalo mu je sedam godina da zaradi svoju prvu Michelinovu zvjezdicu (danas ih ima sve tri) te je tako stavio Modenu na kulinarsku mapu svijeta. Restoran se u zadnjih pet godina nalazi na ljestvici top 6 u svijetu, a magazin Restaurant ove mu je godine dodijelio titulu najboljeg.


Humanitarac velikog srca
U međuvremenu je otvorio i jeftiniju zalogajnicu u rodnom gradu po imenu 'Franceschetta 58', ali i prvi restoran izvan Italije – 'Ristorante Italia di Massimo Bottura' u Istanbulu.

Napisao je četiri knjige kulinarske tematike koje su dobile pohvale kritičara. 'Aceto Balsamico' (Ocat Balsamico) iz 2005. otkriva sve njegove moći i primjene u kuhinji, a 'Parmigiano Reggiano' (Sir Parmezan) iz 2006. daje neobične recepte za ovaj talijanski klasik.

Knjiga 'PRO Attraverso tradizione e innovazione' (Kroz tradiciju i inovaciju) iz 2006. pojašnjava kulinarsku filozofiju Massima Botture, a djelomično se tim temama bavi i knjiga 'Never Trust a Skinny Italian Chef' (Nikad ne vjeruj mršavom talijanskom kuharu).

Povrh svega, Massimo Bottura je veliki dobročinitelj. Nakon velikog potresa kod Modene iz 2012. godine aktivno je radio na prikupljanju sredstava za pomoć obitelji stradalih, a tijekom Olimpijskih igara u Rio de Janeiru otvorio je besplatnu kuhinju za najsiromašnije građane.

'U životu uvijek ostavljam prostor za neočekivano. Nemoj izgubiti svoje ja odrađujući svakodnevne obaveze. Važno je sanjati. Snovi su ključ sreće,' zaključuje Massimo Bottura.

 

Massimo Bottura je veliki dobročinitelj koji voli kuhati i za siromašne (Foto: Getty Images)