Galerija
Harrison Jacobs, američki novinar koji piše za Business Insider, posvetio je nešto više od šest mjeseci putovanjima, tijekom kojih je posjetio 18 zemalja te zaključio kako su brojna popularna mjesta razvikana, a neka su čak i zamke za turiste.
"Iako sam doživio brojne avanture, nije sve bilo vrijedno hajpa. Neka mjesta su bila skupa i nezanimljiva, a na nekima me dočekala užasna gužva", ispričao je Harrison prije nekog vremena i napravio popis mjesta koja nisu vrijedna truda kako bi potaknuo ljude da ne putuju nužno na popularne destinacije niti da vjeruju svemu što se kaže ili napiše. U Europi su ga razočarali grčki Mikonos i slavna knjižnica Livraria Lello u Portu, a u Aziji navodi Kinu (planina Hua - Huashan, Terakotna vojska, Danxia - Šarene planine, stakleni most u Zhangjiajjeu), Južnu Koreju (DMZ – demilitarizirana zona, hram Haedong Yonggungsa), Hong Kong (pokretne stepenice Central–Mid-Levels, Chungking Mansions, SLEEEP kapsule), Singapur (hotel Marina Bay Sands) te Izrael (Mrtvo more). U Africi su to Vrtovi Majorelle u Marakešu i unutrašnjost piramida u Egiptu.
Planina Hua ili kineski Huashan jedna je od pet svetih planina u Kini te važno hodočasničko mjesto u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta za Kineze. Nalazi se kod gradića Huayin u provinciji Shaanxi u sjeverozapadnom dijelu središnjeg dijela Narodne Republike Kine. Popularnosti planine Hua godinama je pridonosio i Plank Walk ili Changkong Plank Road, koji se naziva najopasnijim putem za pješačenje na svijetu. Riječ je o putu napravljenom od dasaka (eng. plank) koje su pribijene uz rub visoke litice bez sigurnosnih ograda.
"Nažalost, nisam stigao do te staze. Najlakši način je uspinjačom, ali red je bio nevjerojatno dug. Na fotografiji se čak ni ne vidi uspinjača. Nakon dva sata hodanja stigao sam tek do prostora za čekanje. Trebala su mi još dva sata da se ukrcam. Kad sam konačno došao na vrh, nisam imao vremena doći do Plank Walka", kaže Harrison Jacobs i dodaje:
"U Južnoj Koreji otišao sam na jednodnevni izlet do granice sa Sjevernom Korejom, demilitarizirane zone (DMZ), jedne od najjače utvrđenih granica na svijetu. Nadrealno, ali to je možda i najpopularnija turistička atrakcija u zemlji, s 1,2 milijuna posjetitelja godišnje. Ovisno o turi, obilaze se vojni objekti, vidikovci i tuneli. Osjećaj je bio čudan. Posebno me pogodila komercijalizacija, od proizvoda iz Sjeverne Koreje u suvenirnicama, preko akcijskog videa o granici, do kipova vojnika za turistička fotografiranja. Ne bih se vratio i ne bih preporučio osim ako ste veliki zaljubljenik u povijest.
U Kini sam se veselio vidjeti vojsku od terakote - golemi kompleks glinenih ratnika koji čuvaju grob prvog kineskog cara, Qin Shi Huanga. Iz nekog razloga očekivao sam otvoreni kompleks ili barem da ću se moći približiti izlošcima. Bio sam tamo radnim danom i jedva sam se mogao pomaknuti. Do balkona s pogledom na jamu u kojoj je vojska doslovno se treba progurati kroz gužvu. Unutra je sparno, a gužve su prevelike.
Mikonos mu je, kao otočki raj, party-destinacija i omiljeno odredište bogataša, bio na vrhu liste mjesta koja želi posjetiti, ali razočarale su ga goleme gužve i hrpa ljudi koja neumorno pristiže s kruzera.
"Sve je užasno skupo. Ležaljka na popularnoj plaži može koštati stotine eura po danu, a mjesta je malo. More je prekrasno, ali prepuno jahti bogataša, pa je osjećaj kao da plivate u marini. Ako ne dolazite izvan sezone, radije birajte neki manje posjećen otok.
Kineske šarene planine Danxia u Zhangyeu nisu mu bile po volji jer nisu toliko šarene kao na fotografijama, a Stakleni most u Zhangjiajieu traži sate čekanja i hodanja u gužvi.
"Čini se kao da je atrakcija osmišljena isključivo za selfieje – svi leže po staklu pokušavajući snimiti fotografiju na kojoj izgledaju kao da lebde. Ne volite li skupe turističke zamke s dugim redovima, preskočite ovo mjesto", savjetuje, a gužve su ga dočekale i u Portugalu.
"Jedna od najljepših knjižara na svijetu, navodno inspiracija J. K. Rowling za prizore iz Harryja Pottera, na fotografijama izgleda čarobno, ali u stvarnosti je obično prepuna turista, zbog čega je kretanje itekako izazovno."
Hotel SLEEEP u Hong Kongu privukao ga je zbog futurističkog osjećaja: minimalističke kapsule za spavanje dizajnirane za savršen odmor u praksi su vruće, bučne i klaustrofobične. Zvučna izolacija je loša, pa ako ne spavate čvrsto, vjerojatno će vas probuditi otvaranje ormarića i drugih vrata svaki put kad netko krene na WC.
Velika želja mu je bila zaplivati u Mrtvom moru, ali pokazalo se da je kupanje, osobito u srpnju, itekako naporno.
"Krajolik je prekrasan, posebno u zoru i sumrak, ali voda je vruća kao u jacuzziju i sol peče oči."
Ni obilazak piramida nije ga oduševio. Iako su izvana spektakularne, iznutra su razočaravajuće.
"Unutra su samo uski hodnici i prazne prostorije; sve vrijedno odavno je odneseno. Najgori je miris plijesni, teško je disati, kašljao sam čak i sa šalom preko usta."
Mjesta koja su razočarala Hrvate
Potaknuti iskustvima Harrisona Jacobsa, zavirili smo i na hrvatske internetske stranice da provjerimo o čemu pričaju Hrvati – koja su to mjesta koja su ih ostavila ravnodušnima ili su ih razočarala. U nastavku donosimo neke od dojmova s putovanja.
Lihtenštajn je bezveze i dosadan. Nigdje nikog nema i nema se što raditi osim hodati po Vaduzu gore-dolje i trošiti novac, a sve je skupo. Obiđe se biciklom u jednom danu.
Kuba je koma od zemlje s nevjerojatnim siromaštvom, ljudima koji su ovisni o odlukama državnih dužnosnika koji im kontroliraju svaki aspekt života osim spavanja. U ljekarnama nema lijekova, nemaju osnovnih namirnica. Prizori siromaštva izvan Havane su nestvarni. Jedino što je prekrasno je priroda.
Čula sam samo najgora iskustva ljudi koji su bili u Egiptu i baš mi se zato ne ide onamo. Od smeća, siromaštva do doslovno ostavljanja životinja da krepavaju nasred ceste.
Dubai je najbezveznije mjesto na kojem sam bio, ali doslovno. Koma od organizacije, gužve, nemogućnosti ići ikuda pješice, privatiziranja doslovno svega i svačega, gomile stvari koje nemaju apsolutno nikakvog smisla...
Podzemna u New Yorku je za ljubitelje štakora i psihopata. San Francisco je dosta čist, ali preskup. L. A. je bezveze. Austin i St. Louis su bez duše. Alabama i Arkansas - ajme, majko. Općenito sve puno krimosa po ulicama. Jedino što mi se svidjelo je bila priroda u Washingtonu i Montani.
Nijedno mjesto gdje sam bio nije me razočaralo i svuda mi je drago da sam bio, ali ima par mjesta koja su mi manje draga od drugih. Finska (Helsinki) – prilično dosadno, sve se za jedan dan u vrh glave da obići, naravno i jako skupo. Austrija – makar su gradovi načelno dosta lijepi, isto relativno dosadno; popodne/navečer preko tjedna nema psa na ulici. Istanbul – makar je grad jako zanimljiv i vratio bih se barem jednom, nisam fan kako stvari funkcioniraju u dosta segmenata. Ulaznice za znamenitosti astronomski skupe, a ne možeš ih online kupiti (tj. možeš, ali preko raznih posrednika, pa je dodatno skupo), pa moraš čekati u redu kao da je 1978. Navečer klubovi/kafići često imaju neka glupa pravila i ljude koji glume goste. Za sve živo imaš osjećaj kao da je neka prevara. Uz sve to, nijedan kebab koji sam ondje pojeo nije me oduševio.
Kviz općeg znanja: Samo će rijetki imati sve točno
