Vino se pije da bi se o njemu pričalo, ali i tek tako. Neki pilci uživaju u igri čašom, analizi kako se ta prekrasna tekućina otvara minutu za minutom i komentiranju, dok drugi uživaju u tišini. Kako bilo, pravila vinskog bontona nalažu toleranciju i otvorenost prema novim znanjima, pa se rečenice poput ovih ne preporučuju:
Pijem samo…
Bilo da se radi o bijelom, slatkom ili mjehurićima, nema scenarija u kojem ova rečenica dobro završava. Vinski svijet je toliko velik da se nema smisla ograničavati. Uz tisuće sorti grožđa i tisuće jedinstvenih vinskih regija uvijek će biti novih materijala za utaživanje znatiželje.
Zapravo, to se izgovara ovako…
Možete li izgovoriti Alicante Bouschet, Gewürztraminer i Txakoli bez mucanja, to je apsolutno fantastično, ali još je bolje suzdržati se od poučavanja drugih u društvu koje se odlično zabavlja. Ako nekoga doista zanima kako se izgovara ime vinara ili vinarije, zasigurno će pronaći način da to i sazna.
Slatka su vina za djecu
Odrasli uživaju u portu, madeiri, tokajcima i predivnom nektaru slatkih predikatnih vina bez obzira na slatkoću te svakim gutljajem cijene trud koji je uložen da bi te divne kapljice stigle na stol. Mnogi su pilci u početku svojeg vinskog staža birali slađa vina, ali to ne znači da su ona rezervirana za neznalice ili početnike.
Vina s navojnim čepom su katastrofa
Ne postoje apsolutni argumenti koji bi nam ukazali da su navojni čepovi lošiji od pluta i da zatvaraju samo trećerazredne boce. Velike vinarije Australije, Novog Zelanda, pa čak i Francuzi koriste te metalce, ma što mi mislili o tome.
Bijela se vina ne mogu čuvati…
Nekim bijelim vinima bolje je da zauvijek ostanu mlada. Savjetuje se da ih treba popiti dvije do tri godine nakon berbe, ali treba uzeti u obzir šampanjce, Bordeaux blanc, Rioju blanco, dobre rizlinge i druga vina kojima odležavanje pruža karakter.
Šampanjac je samo iz Champagne!
Lijepo je poznavati materiju, ali nije nužno koristiti svaku priliku za naglašavanje kako pjenušci nisu šampanjci. Uostalom, nije ni svaka pasta za zube Kalodont, ali nećemo prekidati razgovor poučavanjem kako bismo drugima dali do znanja da smo jezični čistunci.
Crnjaci i riba nikad ne idu skupa!
Istina nije nužno bijela. Tuna sa žara i pinot crni odličan su par, a nemamo ništa protiv srdela i portugisca. Skuši također pristaje tamnija strana, baš kao i brudetima i fiševima, hobotnicama i punjenim lignjama.
Ma kako znaš da ima okus po koži?
Nije obavezno prožvakati kožne rukavice i polizati malahit da bismo si mogli dočarati okus kože ili mineralnost vina. Miris i okus neraskidivo su povezani i upravo je zato lako vezati asocijacije uz arome koje nismo nužno iskusili na jeziku.
Kako ne osjetiš te tanine i kiseline? Bar je to jednostavno!
Primarne arome nije uvijek lako detektirati na prvo kušanje, a i rastavljanje bukea (franc. bouquet) na proste faktore ponekad izaziva glavobolju od razmišljanja. Jednako je i s taninima te kiselinama koje ne moraju biti očite.
Na nepcu osjetim zimsku rosu palu na travke obavijene jutarnjom maglom koja se i dalje kreće, kotrlja se po crvenoj zemlji natopljenoj mačjim urinom u tragovima…
Na pitanje o mirisu u čaši nema pogrešnih odgovora. Svatko vuče iz vlastite mentalne mape ono na što ga podsjeća gutljaj. Ipak, teško je da ćete znati kakav okus ima liči ili žaba s jezera Titicaca ako ste ih vidjeli samo na slikama ili nikad niste ni primirisali nečem sličnom.
