Zračna luka Paro u Butanu godinama se svrstava na ljestvice jedne od najopasnijih aerodrama na svijetu.

Ovo ne čudi ako vam je poznato da se nalazi na visini od 2235 metara nadomorske visine, te da je okružena planinskim vrhovima najvišeg lanca na svijetu – Himalajom. Planinski vrhovi oko aerodroma izdižu se na 5500 metara, te su indirektno zaslužni za nestalne meteorološke prilike.

Povrh svega Paro ima jednu betonsku pistu koja je duga tek 1981 metara koja iziskuje brzo spuštanje, pa ovdje zna sletjeti samo 8 posebno kvalificiranih pilota. Ne treba ni spomenuti da se polijetanja i slijetanja događaju samo tijekom dana i samo kada to dopušta vremenska prognoza. Samo rijetki piloti znaju sletjeti na ovu pistu Samo rijetki piloti znaju sletjeti na ovu pistu (Foto: Getty Images)

Paro je dobio ime po obližnoj rijeci, a izgrađen je 1968. godine. Isprva se koristio kao heliodrom Indijskih oružanih snaga u ime vlade Kraljevine Butan. Nakon osnivanja prve butanske zrakoplovne komapanije Drukair 1981. godine njegova namjena je proširena.

Zbog ograničenog prostora te izazovnih uvjeta ovdje su isprva mogle sletjeti samo određene letjelice STOL, a nešto kasnije i Dornier 228-200.

Untoč svemu, aerodromom se koristi oko 30.000 putnika godišnje, koji žele provesti odmor u Butanu.

Kako izgleda slijetanje aviona na zračnu luku Paro u Butanu, pogledajte u YouTube videu. Do 2011. na ovaj aerodrom slijetao je samo Drukair Do 2011. na ovaj aerodrom slijetao je samo Drukair (Foto: Getty Images)

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju