Nakon što smo u par sati razgledali sve ljepote centra Prilepa, sjeli smo i popili limunadu i kavicu u gradu u kojem je wi-fi dostupan na svakom koraku, i – besplatan! Osim što signala ima poput komaraca u Osijeku, imaju ga stvarno svi, iako fiskalizacija još nije zadesila ovaj prekrasan kraj. Najupečatljivije traženje signala je bilo u centralnom gradskom kafiću, u kojem smo osim njihovog signala, ulovili još 24 nezaštićena, od kojih su najupečatljiviji bili oni od berberina (brijač) i kasapina (mesar). Moderan narod...



Put nas je nenadano odveo na sam jug Makedonije, jer se supruga moga vodiča nenadano zaželjela čokolade iz Lidla. Vinko je zaklopio mobitel, i rekao, oblači se, idemo po čokoladu. Upitah ga gdje je najbliži Lidl, očekujući u najgorem slučaju industrijsku zonu Prilepa, ali odgovor je bio – u Grčkoj. Ok, shvatio sam, tog trgovačkog lanca nema u ovoj državi, ali sam uvjetovao da na putu obavezno stanemo u Bitoli, rodni kraj nekog pjesnika čiji su me stihovi pratili a valjda na svakom tulumu kad bi netko popio malo više. Niti 45 minuta kasnije parkirali smo u bivšoj makedonskoj metropoli, koju je tek nedavno zamijenilo, danas puno veće - Skopje.

Bitola

Pelister, najviši vrh Babe, ponosno gleda iz visina, dok je s druge strane planina na kojoj sam hrptimice osvajao bodove u igri država-grad-rijeka, jer je bila jedna od rijetkih na N – Nidže. Za rukometni i nogometni klub Pelister ste jamačno čuli, ali teško da ste znali da im se navijačka skupina zove po tradicionalnom, jako popularnom jelu filekima, ili tripicama, odnosno škembićima. Pa se tako po škembe-čorbi navijači iz Bitole nazivaju Škembarima. Eto, kako divno povezati gastronomiju i ljubav prema sportu! Ulazimo u centralnu ulicu i dugo hodamo prema čaršiji, koja je, kao i ona skopska – veća od puno poznatije u Sarajevu. Nažalost, ne i tako dotjerana.

Čaršija ima sitne trgovačke radnje, uredna je, ali bez previše ukrasa, osjeća se nekadašnje bogatstvo (Bitola je dugo vremena bila centar za sve moguće ambasade), ali važnom mjestu s početka stoljeća u kojem su braća Manaki snimila prvi film na Balkanu – nažalost, ni traga. Šteta, uz malo ulaganja, Bitola bi stvarno bila predivna, glavna ulica je stvarno predivna, kao razglednica. Dakle, povratak u prošlost, vrijeme je stalo sedamdesetih, pa zato jedemo tanani i polumasni burek iz snova (dva bureka i dva jogurta – 14 kuna), pijuckamo ne baš preporučljivo Bitolsko pivo, i lagano odlazimo u Grčku.

Grčka

Granica ne obećava EU, ali prolazimo i obavljamo sav shopping. Na ulasku u grad Florinu, gdje smo otišli na gyros sa tzatzikijem (ništa posebno, i dalje navijam za makedonsku pred grčkom kuhinjom), skoro sam doživio infarkt, jer nigdje ne piše da Grci imaju drukčiju regulaciju prometa. I da nisam baš muški reagirao kad je Vinko uletio u kružni tok sa 60 na sat – gdje su ga sačekala dva automobila... Ako me tad nije šlog trefio... Sretan zbog novog/starog pečata, vozimo nazad i stajemo u bivši Titov Veles, danas samo Veles, na škembe čorbu, koja se ipak pretvorila u laganu teleću juhicu.



Dvije juhe, pola litre bijelog i litra vode – dvadeset kuna. Nažalost, Veles je mjesto kojeg su zaboravili, tako da se može samo uživati u Vardaru koji ga dijeli na pola te u obližnjem antičkom gradu Stobi, kao i istoimenoj vinariji, vjerojatno najboljoj u zemlji uz fantastičan Kamnik. Ali o vinu drugom prilikom, ipak je ovo bio pivski posjet...

Veles

Jako sam se nabrijavao na zadnje poslijepodne u Skopju i posjetu Olimpiku, restoranu s najboljim ćevapima u 44 godine postojanja branda Ribafish. Ali, Olimpik nije radio, pa sam stukao sve obližnje džigerice, kao i albanske ćevape u Pčeli. Fantastično meso, ubojito suha lepinja, ali vrhunski dojam, čista osmica. I pol.



Nedjelju navečer provodim u ugodnom društvu, opisanim čokoladama, mojitima uz Vardar i uživanje u pakiranju ajvara i pinđura u kufer prije spavanja. Avion Croatia Airlinesa za sat vremena me ostavlja na Plesu, lovim bus i tražim novu rupu u rasporedu da se vratim u Makedoniju. Piva su isprobana, vrijeme je za recenziju vranaca i zelenih ajvara. Divna zemlja, vidimo se uskoro!

Prva dva nastavka pročitajte klikom na Skopje i Prilep!

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju